133
od knezevskih imanja. S tim, sto je tu postao knezom, nije prestala na Korculi ni hrvatska banska vlast kao nad sastavnim dijelom hrvatskog kraljevstva. Ukoliko nam je poznato po izvorima, posljednji se put on spominje kao knez Korcule 9. srpnja 1402. Prema tome bi bio vladao Korculom od g. 1397. do 1402., ali cerno vidjeti, da je jedan put za neko vrijeme bila prestala njegova vlast, pa se opet pojavila. Njegov vikar Marince Mirosevic, prema sacu-vanim izvorima, spominje nam se prvi put 26. listopada 1398.65
     Osvrt na dogadaje hrvatske povijesti od g. 1396. do 1402. Da
upoznamo dobro same dogadaje u Korculi u to burno doba hrvatske povijesti, valja da opet izademo za £as iz uzanog kruga lokalne povijesti. Poslije nesretne bitke kod Nikopolja g. 1396. nije se kroz vrijeme od nekoliko mjeseci znalo za Zigmundovu sudbinu, a to dade povoda nezadovoljnim hrvatskim velikasima, da opet ustanu protiv njegove vlasti. Na celu im bijase Stjepan Lackovic. Kad se Zigmund povratio, kusao se izmiriti sa nezadovoljnicima i u tu je svrhu sazvao sabor g. 1397. u Krizevce, gdje je pozvao Stjepana Lackovica i njegove drugove davsi im pismeno jamstvo, da im se ne ce dogoditi nista nazao. Ipak su na saboru bili oni od svojih protivnika, a pristasa Zigmundovih, sasjeceni, te ovaj krvavi sabor bijase uzrokom joz vece i ogorcenije bune, u kojoj je sada vodio glavnu rijec bosanski velikas Hrvoje Vukcic Hrvatinic, gospodar Donjih krajeva u Bosni.
      Kad je ono u veljaci g. 1386. tragicno zaglavio Karlo Dracki, hrvatski velikasi bili su istakli kao svoga pretendenta njegova mla-dahnog sina Ladislava, ali se ovaj nalazio u Napulju i bio je tako reci zasjenjen i bacen u pozadinu velikom i energicnom historijskom pojavom Tvrtka I., kojemu je, pomazuci hrvatske nezadovoljnike, bilo uspjelo, da podvrgne pod svoju vlast Dalmaciju osim Zadra i
      65	o Filipu Georgii i Jurju Balsicu i njegovim vikarima vidi iste izvore i djela naznacena u biljesci 17 (osim rukopisa Vescovato), isprave u arhivima Kapor i Arneri i notarijalne i sudbene knjige iz tog vremena. Za BalSica vidi od izvora jos k tome zapisnik korculanskog velikog vijeca iz njegova vremena, kasniji prijepis nekoliko korculanskih isprava u arhivu franjevaiikog samostana na Badiji i dubrovacke reformacije fol. 49 i 51; od djela Gelcich: La Zedda e la dinastia dei Balsidi, kritiku te knjige od Frana Radica u Starohrvatskoj prosvjeti V, p. 53—54 i Suflaj: Srbi i Arbanasi p. 118. Medu Balsicevim vikarima spominje Paulini u Catalogo i vikara Colano de Gabriellis di Zara pod g. 13 9^-Nigdje se drugdje on ne spominje kao Balsicev vikar. Vidjeli smo, da je Balsic dobio otoke u prosincu 1396. Ako je istinit taj Paulinijev podatak, onda bismo prije Mirosevica ¡mali vec i Gabriellisa.