200
pripacima, prihodima i dacama, dok on kao kralj to bude htio. Ljubic donosi u Listinama kraljevsko pismo, koje je Zigmund 22. rujna 1416. pisao Hvaranima, gdje takoder lijepim rijecima hvali I,adisiava JakcSa i obavjeScuje ih, da ih je do dalje odluke podredio njegovoj upravi. Sigurno je takvo pismo izdao za Braci i Korculu. Istog dana, 21. rujna, opet jednako hvaleci Ladislava, pisa Du-brov£anima pismo. U njemu im javlja, da je iz izvjesnih uzroka, koji su nagnali njegovu kraljevsku dusu, odlucìio otoke Korculu, Hvar i Brae predati Ladislavu Jakcu; stoga ih poziva, da predadu njemu te otoke. Ovo su pismo primili Dubroveani tek g. 1417. te su ne znajuci, Sto se dogodilo, nastavili i dalje sa svojom akcijom, da Korculane privedu pokornosti. Ne znamo, kad se povratilo korculansko poslanstvo. Ako se povratilo poslije one vazne odluke od 21. rujna g. 1416., tad je donijelo sigurno sa sobom i kraljevsko pismo o tom; ako se pak vratilo ranije, ipak je bilo obavijesteno
o	predstojecoj odluci i o tom donijelo takoder neko pismo. Dubroveani naime u nekoliko svojih izvora stalno govore o nekom pismu, koje su koriulanski poslanici isposlovali kod kralja. Radi kuge, koja je harala u Dubrovniku, poslase Dubroveani ka kralju tek u listopadu g. 1416. svojeg poslanika don Marina Vlacanovica. On je imao obaviti razne poslove, a izmedu ostalog imao je iznijeti i korculansko pitanje. Cini se, da je opet izbio spor s korculanskim biskupom radi stonskih desetina, te je i o tom ovaj poslanik imao govoriti s kraljem. U instrukciji poslaniku vele Dubroveani, da su Korculani izrabili nesrecu u Dubrovniku radi pomora od kuge i kroz to vrijeme poslali svoje poslanike kralju, da rade protiv Dubrovnika. Zato nalaiu don Marinu, da kralja tocno o svemu informira. Izmedu ostalog vele mu i ovo: »Korculani su, kako znate, slabo poslusni cinovnicima gospodina. Drugi otoci, Brae i Hvar, poslusni su, a oni nikada ne ce poslusati, uvijek zio misleci i govoreci te cineci gore. I sto vise mogu, ostecuju prihode knezina naseg gospodina. Recite, kako smo obavijesteni, da je Luka Oblisic, otac Jakovljev, otisao k Ivanisu Nelipicu nudeci mu otok Korculu, a to znate Vi, koji ste nam dali o tom informacije.« Dubrovacki je poslanik imao zadacu parirati rad korculanskog poslanstva, ali je vec bilo kasno, buduci da je veé pala nepovoljna odluka po Dubrovcane. Dubrovacki poslanik zadrzao se inaie dulje vrijeme kod kralja. Kralj ga ipak nije izvijestio o svojoj vaznoj odluci, kojom oduzima Dubrovcanima vlast nad otocima, a daje je Ladi-