72
     Utemeljenje korculanske biskupije. Ako je ovaj netom spo-menuti dogadaj evropske povijesti krajem XIII. vijeka ostao za Korculu samo jedna epizoda, to se bas posljednje godine toga stoljeca dogodio u korculanskoj povijesti jedan za nju vazniji dogadaj, ali posve druge vrste i znacaja. Tada se osnovala posebna korculanska biskupija, ili pravo reci, stonski biskup prenio je svoje sjcdiste u KorCulu. Da to bolje shvatimo, moramo segnuti maio bolje u povijest stare stons'ke biskupije.
      Prvi se put spominje stonska biskupija u zakljuccima splitskog crkvenog sabora od g. 928. Stonska je biskupija pripadala splitskoj nadbiskupiji sve do vremena osnutka posebne dubrovacke nadbi-skupije. Kad je ova osnovana, racunao se stonski biskup kao njezin sufragan. Imamo nekoliko isprava iz XII. vijeka, koje nam svjedoce
o	tome. Ston se i cfitav Stonski rat nalazio pod zahumskom vlasti, a poznato nam je, da se i Zahumlje nalazilo u drzavi Stjepana Nemanje, ali je tu ipak vladao kao posebni knez njegov brat Miroslav. On se ozenio sestrom bosanskog bana Kulina, koja prema tvrdenju njezina sinovca Vukana bijase patarenka. U XII. se vijeku rasirila isto kao u Zahumlju tako i u susjednoj Bosni patarenska vjera, cak neki misle, da je i Miroslav kasnije pod utjecajem svoje iene prigrlio patarenstvo. Ono se bilo toliko rasirilo, da su katolici u Zahumlju, dakle i u Stonskom ratu, bili u manjini. Vec prije, govoreci u prethodnom poglavlju o povijesti Zahumlja, istaknusmo, kako je Miroslav bio protivnik katolicke crkve. Vidjesmo, kako su kod njega naili sklonista neprijatelji ubijenog splitskog nadbiskupa Rajnerija i kako je bio optuzivan, da je prisvojio njegove dohotke; nije dopustao, da se sprovedu crkvene odredbe, i nije htio pustiti u Zahumlje papinog legata Tebalda, koji je radi toga bacio na nj anatemu; papa je Aleksandar III. bio stoga pozvao g. 1181. Belu III., da ga prisili na pokornost, i naredio, da se Miroslavu napise povjerljivo pismo, koje je uistinu u papinskoj kuriji bilo napisano, ali nije odaslano. Nije nam poznat konac sukoba, buduci da je papa Aleksandar III. umro poslije nekoliko sedmica, no stalno u takvim prilikama polozaj stonskog biskupa nije mogao biti ugodan, stim vise, sto se i radi patarena nije mogao osjecati sigurnim. Miroslava je naslijedio knez Petar, koji bijase gorljivi pataren. Tada je u njihovo doba bio stonskim biskupom Donat, ali on bi iz Stona potjeran te je zivio na Lokrumu u benediktinskom samostanu, gdje je i umro. Knez je Petar ponudio Dubrovcanima, da ce primiti