58
niti hvarski izvori, koji su za XIII. stoljece mnogo obilniji, nista ne govore,50 pace vidimo, da se vec g. 1240. Hvar i Brac nalaze pod vlascu Omisana. Omisani mora biti da su preuzeli vlast nad njima neko vrijeme poslije g. 1221., a to isto ce biti ucinio za-humski knez i sa Koriulom, pa je stoga i r azumi j ivo, da Stjepan Prvovjencani, kao vrhovni gospodar Zahumlja, darujuci bene-diktinski samostan sv. Marije na Mljetu citavim tim otokom pa crkvom i zemljiStem na Peljescu, dariva mu i crkvu sv. Vida na Koriuli. No Dubroviani nastoje vec u XIII. vijeku, kako bi stekli vlast nad otocima Mljetom, Lastovom i Korculom. To pokusava njihov knez Ivan Dandolo, a iz listine od g. 1215. mislim, da se moze jasno vidjeti, da on u tome nije uspio. Sisic, Medini, Gusic i Solovjev shvacali su tu ispravu na taj nacin, kao da se njome obvezuju Dubrovcani nadoknaditi svojemu knezu gubitak dohodaka na otocima Korculi i Mljetu, nad kojima je dubrovacka republika imala vlast, a izgubivSi vlast nad njima, izgubio je knez i dohotke. Mislim, da se na taj na&n ne mora shvatiti smisao te isprave. Ja bih radije uzeo, da je knez pokusao sa svojim sredstvima osvojiti te otoke za republiku, ali jer u tom pothvatu nije uspio i time pretrpio stetu, republika mu je za to nadoknaduje. Kasnije opet dolazi do razmirica medu Dubrovcanima i knezom Ilijom, za kojeg mislim, da je uistinu bio knezom u Korculi, ali g. 1231. sklapaju napokon ugovor prijateljstva. Dubrovcani prilikom tih razmirica sigurno navalise na Korculu, gdje pociniSe razne stete, a mislim zaplijenise i mnogo stoke; na Korculi se nalazila i stoka Splicanina Kacete, pa Dubrovcani i njegova ostetise, nasto on podice tuzbu na dubrovacku opciinu. U ovoj stvari intervenirao je za Kacetu Gre-gorije Subic, tadasnji knez splitski.60 Kaceta konacno bi namiren 2. ozujka 1234., i isplacena mu odSteta. G. 1240. uznastojase Dubrovcani ponovo, da zavladaju Korculom, Lastovom i Mljetom. Taj su posao imali izvrsiti Grupsa i sin mu Toma te se zaklese zakletvom, koju smo spomenuli; ako se u toj zakletvi istice vjernost mletackoj republici, nije ni cudo, jer je i Dubrovnik priznavao vrhovnu mletacku vlast. Da li je doslo do kakove ekspedicije protiv otoka, to ne znamo. U slucaju, da je bila, posljedica trajnog uspjeha nije imala. Iz gore spomenute isprave od g. 1242.—1244. sudim, da se je Korcula jos nalazila pod vlascu zahumskog kneza
     59	Vidi o tom Grgo Novak: »Hvar« p. 51.
      60	Smiciklas: »Codex diplomaticus« III, p. 431—431.