63 uspije ponovo zavladati Korculom, a s njegovom vlasti ucvrsti se dakako i mletacka vlast. Nakon nekog vremena vidimo Marsilija Zorzi opet u svadi s Korculanima. Te su svade bile takve, da se njima bavio takoder duzd, a raspravljalo se o njima u malom i velikom vijecu mletacke republike. Duzd, malo i veliko vijece odlucno pozvase Korculane g. 1262. na pokornost knezu Marsiliju Zorzi i njegovu zamjeniku Jakovu Grimani, koji je otposlan u Korculu, da upravlja u ime Zo-rzija. Korculanima bi zapovjedeno, conventionibus sub suam protectionem suscepit, non tamen sine Ducalis honoris dispendio; quera illi post biennio expulerunt, et postea cum navigiis armatis accedentem susceperunt.« Ove borbe spominju i razne druge mletacke kronike, od kojih se neke nalaze u rukopisima u Veneciji, te nijesam imao prilike da ih vidim. Upotrebio sam ih utoliko, ukolko se citiraju u raznim djelima. Imamo jedan popis mletackih obitelji pod naslovom »Proles nobilium Venetorum«, koji je sastavljen oko g. 1358. a nalazi se nadodan jednoj mletackoj kronici iz XIV. stoljeca, nazvanoj Chronicon Iustiniani. U njemu se o Zorzima veli: »Gregorii, de Papia venerunt, tribuni anteriores fuerunt, sapientes et aussi et bellatores fortes, sed elati dieta vero stirps Georgia ab antiquo hanc (slijedi sad nacrt grba u obliku sahovskih kvadrata azurnih i zutih) armaturam gerebant; verum dominus Marsilius Georgio qui Curzolam acquisivit, propter victoriam habitam presentem (sada slijedi nacrt grba, naime jedna crvena vrpea u bijelom polju) incepit gerere armaturam; hoc vero fuit anno Domini MCCL.« Ovdje je pogresna godina, jer znamo sigurno, da se taj dogadaj zbio g. 1256. Sam pak Chronicon Iuistiniani veli: »... qui dominus Marsilius paratis multis navigiis ipsius expensis Curzolam acessit (Cod. accesit) et potenter comitatum recuperavit, propter quam acquisitionem armaturam suam de novo mutavit et cum eius subditis tam benigne se gessit quod ad eius obitum sine herede decedens de voluntate Curzolanorum in cha’ Giorgio comitatum fecit perpetuo remanere.« Ova dva posljednja citata uzeo sam iz biljezaka na str. 193, novog izdanja Le vite dei dogi di Marino Sanudo, izdanog od Giovanni Monticolo, koji je popratio izdanje biljeskama. PaulinL u svojem rukopisnom djelu veli, da o tom dosta govore oni, koji pi5u povijest mletackih obitelji, i donosi jedan natpis, za koji veli, da se nalazi povrh jedne slike ove obitelji. Taj natpis glasi: »Marsilius Georgio comes Corzule, venetae vlassis praefectus Simonem Gaulum Rodi dominum vectigalem fecit. Curzolam rebellantem recuperavit, ubi ammisso vexillo cingulum militare proprio sanguine decoratum suffecit, inde rubea fascia in stemmate Georgio aeternum gloriae monumentum conspicitur — anno MCCL.« Dalje donosi Paulini odlomak iz jedne mletacke kronike, o kojoj veli: »... una cronaca manuscritta veneta intitolata la Dolfina, in cui si in luogo di Marsilio scrissero Pietro«. Taj odlomak glasi: »Accadette anco in questo tempo (essendo doge Rainerio Zen) ch’i Curzolani abbandonadi da Piero Zorzi, ch’era suo signor il quale fino al tempo de Marin Morosini fo mandato con titolo di conte a governar Ragusi, eh’ era volontariamente torna all’ obbedienza del comun di Venezia, et essendo li detti Curzolani mal trattadi e tirranegiadi dai vicegerenti del predetto Zorzi, redutti insieme tutti li cittadini grandi, facero impeto contra de loro, et parte ne amazarono, e tutti li descazarono fuori della città et isola, et sacheggiarono le sue robbe, e poi ordinadisi insieme deliberarono di viver in comun. Ma essendo Piero Zorzi fatto certo di questo accidente, desideroso di recuperar il suo stado, tolse alcune barche, e menaghe suso alcune poche zente che assodò con suoi propri denari, se ne andò verso Curzola e desmontando in terra, confidando se più nella sua autorità che nelle sue forze,