}6o
     Imamo jedan testament od 17. ozujka 1346., kojim jakov Rado Stic izmedu ostalog odreduje, da se dio njegovih dobara proda
i	od toga se sagradi crkva sv. Kriza u Blatu. Sigurno je u to doba ta crkva bila i sagradena, jer se kasnije ¿elee spominje.
     O	crkvi smo Svih svetih govorili u vezi s bratovltinom istog imena u Blatu.
     Crkva sv. Kuzme i Damjana u Zablacu spominje se prema sacuvanim dokumentima prvi put 8. svibtija g. 1363. u jednoj nota-rijalnoj knjizi.
     Crkva sv. Ivana se prema sacuvanim dokumentima spominje prvi put u jednoj notarijalnoj knjizi, i to 19. sijecnja g. 1389.
     Crkva sv. jurja u Potirni spominje se u katastru imanja korculanske opeine od g. 1427., a po svoj je prilici to ona crkva,
o	kojoj je spomen u knjizi razdiobe imanja od g. 1411.
     U jednoj se sudbenoj knjizi pod datumom od 6. srpnja 1405. navodi jedan lokalitet u Potirni nazvan Sutvara (»in Potirna na Sutvari«). Po svoj je prilici to ona Sutvara, sto je spominje kao lokalitet i katastik imanja korculanske opeine. Tada sigurno tu vile nije bilo crkve, jer bi se 11 tim dokumentima ona spominjala, a tim se imenom tu oznacuje jedno zemljilte. Dakle tu je bila crkva posvecena sv. Barbari u starije vrijeme.
      Iz zivota svecenika. Zanimljivo ce biti pozabaviti se i zivotom svecenika u ovo doba. Vrlo su pouene u tom pogledu odredbe fra Ivana iz Krka, korculansko-stonskog biskupa, Ito ih je izdao svim svecenicima svoje biskupije, a kojima je nastojao popraviti crkvenu disciplinu i poboljsati moralno stanje svecenika. Za njega znamo, da je bio biskupom po prilici od g. 1370. do 1392. Te sam naredbe nasao na jednom listu, samom za sebe, a u sudbenoj knjizi korcu-lanskog arhiva iz g. 1372. Na ialost, taj je list saóuvan u slabom stanju i tesko je citljiv, te nijesam mogao razumjeti sve detalje, ali sam ipak veci dio mogao dobro razabrati i shvatiti, o cemu se radi. Biskup dakle sa tjeskobom u sreu javlja, da je nasao svoju dijecezu u svakom gotovo njezinu dijelu tako okaljanu neprijatelj-skom podmukloscu i s opakim navikama, cak pravom pokvarenoscu napunjenu, te je takvo stanje od ogromne Itete ne samo dui am a svjetovnjaka vec i svecenika, kojih zivot mora biti ostalima naro-citim uzorom; ne; ce da bude okrivljen radi nemarnosti, i kao Ito je duzan po svojoj pastirskoj duznosti, izdaje ove naredbe, koje sve-cenici dijeceze treba da odrzavaju nepovredljivo.