269
ali ¿ini se, da su one i dalje ostale u rukama pojedinih osoba prema razdiobi od g. 1411. Inaie, dok su postojale knezine kao kne-zevska imanja, knez ih nije obradivao u svojoj reiiji, vec ih je davao drugima na obradivanje.
     Kako rekosmo, imala je i opcina odvajkada svojeg zernljiSta. Ona je uvijek budno éuvala svoje zemljiSte i trafila, da se samo njoj daje prihod od zemljista, a ne drugome, t. j. knezu. O tome jasno govori pogl. V. zbirke reformacije. Kako vidimo, i opcina je davala svoje zemljiSte drugome na obradivanje. No opcinari su kat-kada takoder samovoljno okupirali opcinsko zemljiSte, kao Sto je bio slucaj sa zemljama u Donjem Blatu te radi toga veliko vijece 13. rujna g. 1401. zabranjuje (poglavlje XLII. zbirke reformacije) uz prijetnju globe, da se odsada vise nitko ne usudi obradivati kakvu zemlju u tom polju. Ako to u£ini, platit ce globu i izgulit ce mu se loza. Osobitu je brigu vodila opcina oko opcinskih suma i postavljala je posebne èinovmke, gajare, koji su pazili nad gajevima.21
     Kad su Korculani g. 1300. dobili biskupa, udijelili su mu neka zemljiSta. Razne crkve i bratovStine posjedovale su svojeg zemljista, a razni pobozni ljudi ostavljali su zemljista crkvi. Kasnije je donesen zakljucSak i uvrSten u zbirku reformacija kao poglavlje XV., prema kojemu nitko ne smije ni zavijeStati ni darivati nikakvoj crkvi nikakvo zemljiSte; ako tkogod usprkos tome daruje ili ostavi, to se ponistava, a imanje pripada rodbini.22 Ne znamo, kad je ova odredba donesena, da li prije g. 1420. ili poslije. Sva-
       21 U ovoj cemo se biljesci pozabaviti posebnim jednim slucajem. Kad je Korcula g. 1420. dosla veé pod mletaéko gospodstvo, koréulanska opéina je preko posebnih poslanika viSe puta u raznim stvarima intervenirala kod vlade u Mlecima. Tako jednom prilikom moli opcina medu ostalim mletaiku vladu, da potvrdi listinu Ladislava Napuljca, koju je ovaj kralj bio izdao plemiéu Luki Simunovu iz Korcule i njegovu nasljedniku Kirijaku o nekim zemljama u korculanskom distriktu. Mletacka vlada odgovara, da ce se najprije infor-mirati o stvari i onda donijeti odluku. Nije nani ¡àsno iz dokumenta, u ime cega je izdao kialj Ladislav listinu o tim zemljama. Mozda je to bila darov-nica, kojom daruie zemlje na otoku Koriuli. To bi nam bio jedini dosad poznati primjer, da kralj dariva zemljista na autonomnom teritoriju korculanske opcine. Valjda je to uistinu neobicna stvar, pa se taj posjed darovan od kralja dovodio ù sumnju, a sada se koréulanska opcina, u kojoj plemstvo vec vodi glavnu rijei, zauzima za svoga ciana plemica. Moguce je. da ta listina znaci i nesto drugo. Poznato nam je, da su pripadnici korculanske opcine mogli i u doba najsire autonomije apelirati u svojim parnicama na kralja. Moze dakle biti, da ova
listina sadrzava konacnu kraljevu presudu u korist plemica Luke Simunova i njegova nasljednika Kirijaka. (Dokument o ovom korculanskom poslanstvu kod Ljubica: Listine Vili, p. 48—52.)