176 Vijece umoljenih, saznavsi za njegov boravak u Dubrovniku, u svojoj sjednici od 13. srpnja odluci, da se on ukori radi svojeg drzanja u pitanju triju otoka. Ima se kazati Mirosevicu, kako je zio uíinio, sto je po svojem dolasku boravio nekoliko daña u Dubrovniku, a da nije dosao obavijestiti vladu o poslu triju otoka, stim viie, sto je doznao, da su Dubrovcani poradili, da prime otoke, koje im je kralj dao; stoga neka se unaprijed cuva, da ne pocíini ncito slicno, jer dubrovacka viada nece moci tako lako prijeci preko toga; pisma upravljena otocima neka zadrzi kod sebe, dok viada drukéije ne naredi; medutim neka nista o tom ne pise Baisi, osim ako ovaj to ne zatrazi svojim pismom; u tom slucaju mora obavijestiti vladu, prije nego posalje odgovor; sve to mora drzati u tajnosti. Osim akcije, koju je htio Balia razviti preko Mirosevica 11a otocima u svoju korist, bijase on pisao pismo i Dubrováanima, u kojem osporava njihovo pravo na te otoke. Dubrovcíani istog daña 13. srpnja odgovaraju njemu pismom, u kojem tvrde, da oni uzimaju otoke pod svoju vlast samo zato, sto je to kralj naredio, a oni se hoce vjerno pokoravati njegovim naredbama.126 Pismo je inace pisano u prijateljskom tonu. Kako ñas pak Resti izvjestava, Miroievic je bio uapien, i na takav su nacin Dubrovcani osujetili njegovu akciju na otocima. Isti ljetopisac spominje jedno pismo, u kojem su Dubrovcani pisali Baisi, ako nastavi rovarenjem protiv republike, kako ce naci i oni na&na, da on osjeti u svojoj drzavi nemire, koje je htio prouzrociti kod drugih. Ovo pismo su, ako Resti istinu kaze, pisali Dubrovcani sigurno onda, kad su vidjeli, da ono napisano u prijateljskom tonu nije koristilo. U istoj sjednici, u kojoj se bavilo Mirosevicem, vijece umoljenih zaklju¿uje, da se odgovori na kraljevo pismo i zahvali mu na nje-govoj koncesiji; kralju ce se joi javiti, kako su poceli izvoditi njegov nalog, jer su vec poslali ljude, da prime vlast na otocima, i kako su izabrali poslanstvo, koje ce u skoro vrijeme ici k njemu. I uistinu prema toj odluci poslase oni 14. srpnja pismo kralju Zigmundu, u kojem s mnogo lijepih rije¿i iznose, sto su dan prije zakljucili. Vidjeli sino, kako je vijece umoljenih odlucilo, da poslanici upuceni na otoke podu tamo 6. srpnja, ali njihov odlazak je bio odgoden, te su oni otisli s danom im instrukcijom tek 13. srpnja. Bit ce zanimljivo, ako citiramo tu instrukciju danu poslanicima: 126 Pucic: Spomenici srpski I, p. 116.