*37
Kadlec: »Statut braèki spada u istu kategoriju, u koju i Statut korculanski te Statut hvarski. Napose ovaj posljednji mogao bi nam kod nase edicije biti dobrim pomagaiem, a to tim prije, sto su oba otoka, Hvar i Braci, imali ne samo jednake uvjete opstanka, nego su na neko vrijeme dijelili upravo zajednièki udes. Tako smo cijenili ociekujuci od poredbe s hvarskim statutom mnogo koristi. Prva je onda naSa misao bila, da se radi poredbe damo na studij statuta najblizih otoka, Hvara i Korcule, a napose Hvara. Nasa nas slutnja ni je prevarila, pace jos i premaSila naSe ocSekivanje. Nakon sto procitasmo sva tri statuta, pokazalo se, da je nesamo njihov sadrzaj slican, nego kod dvaju da je djelimice jedan isti.« Dakle iz svih ovih Kadlecovih rijeéi proizlazi, da je osnovica svim ovim statutima zajednicka, ali radi zajednickog udesa i jednakih uvjeta opstanka hvarski i braòki su jedan prema drugome bliii, pace u nekim dijelovima isti, nego oba prema korculanskom.
     Ja se ne upustam u poblize razglabanje i kritiku Wenzelove i Kadlecove tvrdnje, ali upozorujem ipak na cinjenicu, da su Braè, Hvar i Korcula, Lastovo i Mljet nekoc bili neretljanski otoci i da kao otoci po svojim geografskim i ekonomskim osobinama imaju mnoge zajednicke prilike; premda se na otoku Hvaru i Korèuli u istoimenim gradovima razvio gradski zivot, ipak je poljoprivreda bila i u tim komunama glavni gospodarski temelj, a seosko sta-novnistvo bilo u velini. Za Korculu znamo toc no, da su se i sta-novnici grada obilno bavili poljoprivredom, i da je cak postojala kadikad tendencija bjeianja iz grada u selo, te su brojni plemici boravili po seiima èiveéi jamacno od svojih seoskih posjeda.
      Jirecek i Bogisié isticu opet, da se prvih pet do sest poglavlja korcfulanskog statuta ne razlikuje mnogo od prvih poglavlja Seste knjige dubrovackog statuta, gdje se radi o kriminalnom pravu. Buduci da je korciulanski Statut (po njima potvrden g. 1254.-od Marsilija Zorzi) stariji od dubrovackog, vele oni, lako je moguce, da su sastavljaci korculanskog i dubrovackog statuta crpli iz zajednickog izvora; taj bi bio »Statuta de malefactis et maledictis«, t. j. neke odredbe o prekrsajima i klevetama, objavljene od Ivana Tiepola, dubrovackog kneza 1237.—1238. Oni nalaze takoder slicSnost prvog poglavlja lastovskog i mljetskog statuta s prvim poglavljem seste knjige dubrovackog statuta, i isticu, kako Statut korculanski, mljetski i lastovski isto kao i »leges barbarorum« Germana u srednjem vijeku pocinju s kriminalnim pravom. Za hvarski