290 se te godine istog mjeseca vodi parnica protiv marangona Tonka, jer je ipak protiv izri&te vladine zabrane, dojavljene mu preko piacara, prodavao strancima sir za izvoz; bio je stoga izmedu ostalog kaznjen gubitkom dobitka od prodaje. Koji bi bio uzrok zabrane prodaje strancima toga vaznog trgovaòkog artikla, nije nam poznato. Mozda su Koròulani htjeli sami vrliti taj izvoz u ostale zemlje. Da li jc bilo kakve vece izvanjske trgovine s vunom, koja se morala mnogo producirati radi velikog broja ovaca na otoku, iz arhivskih podataka ne moze se mnogo zakljuéiti. Istiéemo, kako se u travnju g. 1390. spominje magazin vune plemica Ivana Gerdica i kako je iz toga magazina prodano 19 dekalatra vune na javnoj drazbi radi duga, koji je Ivan dugovao plemicu Nikoli Zude iz Trogira. Od vune se pravilo grubo sukno (rasa) i sklavine, koja roba bijase predmet korculanske izvozne trgovine. Sukno se izvozilo ¿ak na suprotnu talijansku obalu. Koie raznih zivotinja takoder su se izvozile. Od predmeta uvozne trgovine najvaznije je zito, a donekle i socivo, buduci da ostrvo Korcula nije proizvodilo dovoljno zita za svoje potrebe. O toj opskrbi zita progovorit cemo nesto nize u posebnom odlomku. Napose cemo se pozabaviti i solju, koja se donekle proizvodila u samoj Korculi, ali se i uvozila. Vise se puta spominje uvoz opeka iz Dubrovnika. Osim ove izvozne i uvozne trgovine, koju su vrsili domaci Ijudi i stranci, Korculani su se bavili i posrednom trgovinom. Znatan dio izvozne, uvozne i posredne trgovine vrsio se korcu-lanskim ladama. O vaznoj i rasirenoj trgovini robljem vec smo govorili. Opskrba zitom i socivom. Najvazniji uvozni predmet bilo je dakle zito i to psenica i jecam. I socivo se katkad uvozilo. Zito se i socivo nesto sijalo na otoku, ali to nije mogio podmiriti do-mace potrebe, pa je bio i zabranjen izvoz bez dozvole kneza prema starijoj redakciji (pogl. 44.), a bez dozvole kurije po novijoj re-dakciji statuta (pogl. 50.). Dozvola za izvoz davala se samo u vrlo rijetkim i izuzetnim slucaievima. kao sto na pr. veliko vijece dopusta g. 1403. don Andriji Rastinu, da moie svoje iito izvesti s otoka, ako ne bude kroz iducu godinu stanovao u Korculi. Za-biljezeno je òak u zapisniku velikog vijeca, da su g. 1399. u srpnju