1. Izvori
     O	Korculi u srednjem vijeku do g. 1185. nema nikakvih podataka ni u listinama ni <u arhivskoj gradi, vec o tom razdoblju mozemo govoriti samo nesto na temelju opce poznatih podataka u historickim izvorima i naci samo neke oskudne vijesti kod suvre-menih pisaca i onih iz kasnijeg vremena. Tako Korculu, govorcci o Neretljanima i njihovim otocima, spominje Konstantin Porfirogenet, bizantinski car-pisac X. vijeka, a dolazak duida Petra Orseola II. pred Korculu, njezino osvojenje i njegovo zadrzavanje na otooicu sv. Maksima (danasnjem Majsanu) opisuje poznati mletacki pisac Ivan Dakon, suvremenik Orseolov. O bijegu stanovnika Salone poslije njezina pada u prvoj poiovini VII. vijeka na juzne otoke, izmedu ostaloga i na Korculu, govori Toma Arcidakon, pisac XIII. vijeka. Pricanje Ivana Dakona o ekspediciji duzda Petra Orseola g. 1000. preuzeo je u svoju kroniku Andrija Dandolo, mletacki pisac XIV. stoljeca. Za XII. vijek prije g. 1185. ima nesto podataka kod nekih kasnijih mletackih i dubrovackih pisaca. Ako spomenemo jos suhoparne navode kod Ravenatskog geografa iz VII. stoljeca, nalaze bizantinskih novaca na otoku i jos poneke arhitektonske ostatke, spomenuli smo tako sve historicke izvore korculanske povijesti ovoga razdoblja. Tek nam se g. 1185. spominje izricito Korcula u jednoj ispravi, a to je ona, koja sadrzava naredbe i zakljucke crkvenog sabora u Splitu, a u kojoj se odreduje, da korculanska parohija ima pripadati hvarskoj biskupiji.
      Pocevsi od XIII. stoljeca historicki su izvori obilniji tako, da cu vise raspravljati o povijesti Korcule u XIII., XIV. i XV. vijeku, dakako za ovaj posljednji samo do 1420., do koje godine, vrlo vazne u historickom razvitku grada i otoka, seze opseg ove moje radnje. Za neke je godine upravo veliko obilje izvora, pa ce zato raspravljanje tih perioda izaci znatno duze.
Djela 36	i