282
varati gospodaru, izuzevSi, ako je postojala kakova Zapreka, koja je prijeéila, da se izvrSi obraéun u propisanom roku.
     Po svemu se ¿ini, da se ugovor izmedu gospodara i pastira sklapao na neodredeno vrijeme s pravom otkaza sa strane jednog ili drugog. Poglavlje 144., koje sadrzava zakljuèak od 22. kolovoza
1417.,	odreduje, da pri sklapanju ugovora gospodar i pastir »statini inter se teneatur facere teseram et facta tessera, quod maior pars ipsius debet remanere apud patronum, seu patronos«. Prema obiéaju, koji je vladao, otkaz je imao uslijediti u doba striienja blaga, a taj je obicaj postao kasnije, valjda tek u mleta<Sko doba, zakonom time, Sto je stvoren o tom zakljucíak u velikom vijecu, i taj za-kljucak uSao je kao pogl. 152. zbirke reformacije; dalje se u tom poglavlju veli, ako pastir u to vrijeme nije otkazao gospodaru, mora sluziti jos za citavu godinu, a isto tako, ako gospodar nije otkazao pastini, mora ga joS godinu daña zadrzati u sluzbi i ne smije ga otpustiti. Treba se upoznati joS sa daljim odredbama pogl. 144. statuta, koje su donesene g. 1417. Ako je dakle u uobi-cajeno vrijeme uslijedio otkaz, tad je drustvo prestalo danom ij. kolovoza; ipak, ostalo druStvo ili se razrijeSilo, pastir je morao toga dana naiiniti obraciun s gospodarom. Kad se obraiun nije mogao naíiniti u jedan dan, onda prema gore spomenutoj odredbi
142.	poglavlja statuta, ako je drustvo razrijeseno, taj se obracun ima izvrSiti najkasnije u roku od godine dana. U sluiaju da se druStvo razrijeSi, duian je pastir pasti blago jos za osam dana. Svaku izgubljenu iivotinju imao je nadoknaditi dvjema mladima ili piatiti za nju osam groSa. Ako je pastir imao kakav dug prema gospodaru, onda ga za vrijeme trajanja drustva gospodar nije smio prisiliti, da mu vrati; ali ako za vrijeme od osam dana poslije Velike Gospe, t. j. poslije osam dana od prestanka druStva, pastir nije platio dug, morao je on na zahtjev gospodara i dalje íuvati njegovo blago. Poglavlje 96. zbirke reformacije izriíito veli, da pastir ne smije predati blago natrag gospodaru, ako nije platio dug.
      U statutu ima odredaba glede stanova stoke ili, kako ih statut naziva, simiacum, Sto je polatinjeni oblik hrvatske rijecSi zimjak. Ako netko zapali zimjak, a ne nade se krivac, onda placa Stetu ¿itavo selo (pogl. 22. zbirke reformacija). Za stanove stoke dolaze takoder nazivi cossarum i mandria.
      Stoka je pojedinog seia smjela pasti jedino u granicama svoga sela. Unutar podrucja sela slobodno se paslo na opcinskom zem-