217 Da se barem dielom udovolji potrebama sadaènje ekonomske situacije naèeg poljodjeljskog stalièa, puèke banke valjalo bi da os-nuju kod svojih zavoda predujmovne blagajnice sa liénom vjeresijom te oprediele za to odnosni iznos. Zajmove valjalo bi davati najdulje za jednu godinu, uz obveznicu podpisanu od primaoca zajma i dva svjedoka ili uz mjenicu neprenosivu. Pri davanju zajmova valjalo bi imati osobiti obzir na porabu, koju ce se od njega uèiniti te bi valjalo dati prednost onome koji dokaie, da mu zajani trebuje da nabavi kakvu zivotinju, da kupi orudja sjemenja ili potrebètine ratarske u obce ili pak da se izbavi od kakvog kamatnièkog duga Povraéenje mogio bi se utvrditi, da sliedi i u obrocima, a dobitni postotak ne bi imao biti vièi od 5°/0, poàto se kad jakih banaka moze imati koliko se lioce novca uz si-gurno jamstvo za 4% ili najvièe za 4'/4°/0. Duh ili zadatatak moderne, prave demokratiéne vjeres’ie jeste taj, da sakupi kapitale iz ruku tromih, nesposobnih ljudi, straSivica i bezposlica te da ih koncentrira u prikladnim zavodima, koji ée se brinuti za razne soeijalne potrebe ; da sakupi puèki novac, koji ée u obliku malih plodonosnih kapitala opet povraéati puku, a to saéi-njava novu i veliku slavu, koja obasjava moderne vjeresijske zadruge. Ove, ako se hoée da zbilja bndu koristne poljodjelcu, valja da po-zajmljuju novac ne samo onome, koji moze da pruza hipoteku, veé koji prufca lièno jamstvo svojeg povjerenja i poètenja ; valja da pri-skoée u pomoé malome posjedn ku i rataru, koji nema sredstava da poboljàa svoju zemlju, i bjednome tezaku, koji kupuje kruh na ka-naate, jer dosta puta pod razdrtim odielom pribiva najpoàtenija du§a. Uprav s toga treba da ove zadruge djeluju posred samih ratara, a ne u velikim srediitima Nego èuje se desto prigovor : ove blafcene vjeresijske ustanove na jedan ili drugi naèin potiéu posjednika a osobito siromaènog se-ljaka, da se sve to vièe zaduzuje, te kad bi se ostvarale, postigao bi se efekat protivan onome za kojim se tezi, biva postiglo bi se upro-paSéenje mjesto odkupljenje ratarskog stalièa. DopuStamo, da bi se to zbilja dogodilo, kad bi ove uredbe imale dobitni znaéaj; nego one, Sto se danas preporuéuju, proste su od svake épekulacije, te njihova svrha ne rieèima veé djelima ide ozbiljno i jedino za tim, da se dvostruko, materijalno i moralno, po-boljèaju prilike njihovih èlanova ; one se osDivaju na plodnosnom naéelu uzajamnosti i solidarnosti te su udeèene uprav po sistemu uzajmne vjeresije, Sto je prvi pokuèao u Njemaèkoj Schulze-Delitsch, covjek velikog haraktera i urna, a Sto je Raitìeisen, filantrop iz Pru-sije umio primjeniti i proèiriti na korist malog posjeda Tezaci i