161
Ovce.
     Timarenje ovaea ima za dalmatinsko stoéarstvo, kako smo veé vidjeli, najveéu zDamenitost, ono je zbilja i daleko veée od zname-nitosti u ma kojoj bilo pokrajini Oarevine, iznaSajué broj ovaca 8500 glava na 1000 goveda, doéim srednji broj u Oarevini dopire na 368 glava na hiljadu goveda.
     Za vrieme mog obavjestnog putovanja po pokrajini, imao sam opetovanih prilika da se uvjerim, da je ovca osobito u zagorskoj strani Dalmacije, u velike zakriljavila, a ne odgovara niti glede mesa, niti mlieka, niti vune. A ove se zakriljavost ima ponajviSe prepisati, postupanju kojemu je ovca podvrgnuta. Ovo je postupanje manjkavo pod svakim vidom, osobito u pogledu hrdjave hranitbe, doòim taman mislim, da je naSa ovca, zbog njezine naravi, sasvim drugo nego loSa. Keéeno mi je viSe puta od ozbiljnih osoba, da kad se je godine 1878 uvelo u Bosnu vige krda naSih domaéih ovaca, od èobana, koji su bili ostali bez njih uslied bune, janjad koja je postala od naéiti ovaca, poslie 5 ili 6 godina, nije se mogia viSe pripoznati, jer jaka, krepka, velika stasa, tako da je prikazivala obiljezje sasvim drugo nego Sto ga imaju naSe ovce, a to s’ jednostavnog razloga jer su naSle, preko granice, kroz cielu godinu, bolju paSu. Stoga mislim da i ako se mora predpostaviti da je naSoj ovci potrebito neko pre-porodjenje zgodnim krizanjima, s’ druge se strane moze za stalno dr-iati, da se od njih nebi postigli zeljeni uspjesi, kad bi imalo slie-diti hrdjavo timarenje i mrSavo hranenje. O tom nam, u ostalom, pruia liep dokaz rad koji se je razvio otrag dvaestak godina kad se razdielilo ne manje od 303 ovna, i 50 ovaca, ukupno dakle 353 kri zanca izmedju 673.105 ovaca, mal da ne u svim kotarima pokrajine. Takav rad ne ostavi o sebi traga ; ne obzirué se na neka mjesta pri moru i po otocima, gdje joS ima ovnova krizanih sa Merinosom.
      Treba dakle smatrati kao temelj za preporodjenje naSih ovaca, poboljSanje naSih paSnjaka. Drzao sam zgodno iznova iztaknuti ovu okolnost, da bude jasno da se ja neobmanjivam, te da mislim da se ovdje, kod nas moraju, da tako reèem, stvoriti prilike za dobro shva-èeno stoóarstvo, razumno i koje se baS izplati.
      Za preporadjenje naSih ovèarskih pasmina, ne èini mi se zgo-dna bosanska pasmina, jer sam mogao vidjeti bilo u Livnu, bilo na pazarima u LjubuSkome, u Ercegovini, u Kninu, Sinju i Vrgorcu, da i ako je ona puno ljepSa od domaée, i boljeg razvijenog ob-lika, Sto se u ostalome ima prepisati boljoj paSi, svim tim nema sva ona svojstva koja bi bila potrebita da se krizanjem sa naSim ovcama dobije dobrih uspjeha, a nada sve trajnih, jer i ona nazaduje.
                                                                                            11