215 poklon kog tuceta jaja, malog odojéeta, svmjetine ili para piliéa a izvan zemana i malog janjeta. Da se karakterise nevoljQO stanje mnogih seljaka i da se do-bije pojam o zrtvama, kojima valja da se podvrgavaju radi nemo-gucnosti da dobiju novca uz povoljne uvjete, dosta je pomisliti na uvjete, uz koje obièno uzimlju krave, ovce, napokon i magarce, èime se sluze da se pomognu i da sebi pribave kakvo sredstvo za ob-stanak. Hoée li seljak da ima kravu, ako je poStenjak lako ée je naéi ; ali valja da se obveze, da ée ju za 5 ili 6 godina dobro lira-niti, iza kojih mora da je vrati vlastniku sa polovicom pronoska ; zbog éesa ovaj posljedni dobije 2 ili 8 glave zivotinje, Sto je sva-kako dosta da mu se izplate pomalo kamate glavnice u napried date od kakvih 40 — 50 for. Za porabu jedne magarice, koja zapada naj-vi§e 12 — 15 tor. mora svake godine dati onome, koji mu je pripusti, i koji naravski uvjek ostaje njezin vlastnik, n. pr. 120 litara jeéma, Sto je jednako kao 4 for., i osim toga polovicu eventualnog pronoska. Ovakim potrebama, ovakom stanju ekonomskog propadanja ima samo jedan liek, biva, kako sam vec prije kazao zdrava i dobro uredjena vjeresija. Kada je obéa baètina poruSena, kada su pojedina biéa razdr-mana, onda svaki pojedinac nije dosta za sama sebe; ali slogai, zdruieni u jake i dobro uredjene zadruge mogu da sakupe razprSane preostatke te da poprave zgradu javnog dobrostanja. Osamljeni po-Ijodjelac, koji ne moze da pruzi solidnu hipoteku, ma koliko bila iz-vrstna svojstva koja ga rese, nije moguée ili je vrlo tezko, da nadje vjeresiju, koja bi odgovarala njegovoj ekonomiénoj sposobnosti i uz dobre uvjete, poSto koja mu drago nezgoda moze da ga metne u nemoguénost, da izvrsi svoje obveze, doèim ko ima glavnica ne dava ih lako i za povoljne uvjete, ako ne onima, Sto pruzaju sigurnost povraéenja. Takovu sigurnost radisni i poSteni poljodjelac moze uvjek da pruzi, kad se udruzi sa ostalim svojim drugovima, kad se naime obrati uzajamnom udruzenju. Ovaj je zadatak vrlo muèan, razumije se: radi se, inkorjeniti stare predsude, ostraniti nepovjerenja, koja osudjuju éovjeka na osamljenje, na nehajstvo, ljenéarenje, a to su sve uzrooi biede;radi se, svladati protivnost zavidnika, poslovaéa i neprijatelja svake no-vosti te uglaviti ratarski stalli, da u sjedinjenju si là moze naéi naju-spjeSnije sredstvo ekonomskog skupljenja. Ali ovo ne valja da stragi ikoga, poàto naSoj zemlji ostaje samo jedan dilema : ili strmoglavno srtati u obéenito osiromasenje ili se posluziti vjeresijom toli tvarnom koli licnom u svim njezinim raznim i zamasitim primjenama,