165 Ne manje se 6esto prenaSa sa tudjim svinja ma, svinjska kuga, koja prouzrokuje veliki pomor ¿ivotinja, kao áto se je desilo n. p. ove godine, kad je poginulo ne manje od 90 °/0 ; a §tetu ponajviSe trpi bjedan teíak, koji upotriebi i najmanju svoju priStednju da nabavi prase, te da ga uzgoji i tovi. Po tom se nemoze ne pripoznati shodnost dapaèe znamenitost praktièna i gospodarskà, da se Sto prije doskoéi za promaknuée ra-zvitka razplodjivanja svinja, 11 svim onim predjelima gdje ono moze da nàdje povoljnih uvjeta Sto se tièe pasmina koje bi se za to imale uzeti u obzir, izbor ne bi imao prikazivati ozbiljne potezkoce zbog pokuSaja preduzetih u tom pogledu u pokrajini i van pokrajine. U mnogim sam mjestima zagorske Dalmacije mogao vidjeti prekrasnih uzoraka, dugih i klapavih uSiju, duga i valjkasta trupa, tankih kostiju, nogu srednje duzine, crne dlake, koji su jednom rjeéju prikazivali najljepSa obiljezja plemenite pasmine ; po onome Sto sam éuo meso je takvih svinja fino a vrlo zrnasto, a kad je takvo prase podpuno razvijeno moze doprieti do znatne zivotne tezine, razvija se ipak sporo, a poneSto je njezno glede pase Mislim me-djuto da bi se ovo prase mogio upotriebiti kao pasmina za domaci uzgoj, izabranom hranom i pomljivom njegom, Sto viSe zgodnim krizanjem sa kojom englezkom pasminom n. p. Suffolkovom napram kojoj bi pak postiglo veéu duziou rebara, i veéu iivotnu teiinu. To je bilo dokazano i u S Michele u Tirolu sa gojenjem svinja dobi-venih krizanjem Suffolkove pasmine sa rimskom, kojoj bi taman imali pripadati uzorci koje sam gore spomenuo. Za takova bi se krizanja mogia upotriebiti i pasmina Berkshir, koju sam u tu svrhu vidio da se rabi kod drzavne poljodjelske po-staje u Livnu. I u ovom bi se pogledu mogie kod nas baviti naumljene Po-staje za uzgoj ; doéirn treba opaziti da za Dalmaciju treba svakako uzoraka svinja koje se odlikuju zbog umjerenosti u hrani i prosto te, da se zadovolje hranom sirovom i prostom, da istodobno budu rana razvitka, da se lahko utove, dajuc dobro meso a t.rdu slaninu. Svinje hrvatske biele pasmine koje se gone u Dalmaciju u velikoj kolikoéi, i ako priproste i umjerene, ne odgovaraju drugim uvjetima, osobito Sto se tiée razvitka i utovljenja. Nema ipak dvojbe da bi se imala dati osobita znamenitost englezkim pasminama, osobito Sufì'ol-skoj i Berkshirskoj, pa bilo i polukrvnih, koje taman zahtjevaju manji izbor hrane od naSih, jer jedu pohlepno svaku stvar, koja se samo moze jesti osobito zelenu krmu, ostatke povréa, a u malo mje-seci dopiru do znatne tezine, koja èesto nadmasuje 200 kg.