65
      Od lozâ sa bielim gro&djem preporuòiti je ove : Riesling Hai-ski, koji i u Istriji na pr. vrlo dobro radja i dava vino vrlo dobro intonirano, harmoniëno i vrlo fino ; bieli Semillon i Sauvignon, radjaju kasno te su malo izlozene Stetama slàne a davaju vina teèna i mirisava; crveni Steinsehiller i sìankanunka, koje davaju veliki i redoviti plod a davaju biela vina slaba ali harmoniôna i prijatna, koja se dañas kao nigda traze u trgovini PoSto ove dvije vrste loza ljube kratki rez, uprav kako je obiéaj kod nas, mislim da bi bilo puno koristno razprostraniti ih u pokrajini, polazeci sa stanoviSta, da je u interesu modernog vinogradarstva gojiti loza od finih vina, a osobito pak takovih, koje davaju silnu produkciju vinà, koja bi u velikoj trgovini bila dobro primljena i sigurno namjeStena.
      I bieli Chasselas valjalo bi za isti razlog preporuòiti, osobito za nizke i ne posve suhe polózaje ili koji su izlozeni povodnjama u jeseni, zbog ëesa valja trgati rano, kao Sto je slufiaj na pr. u Ko-navlima kod Dubrovnika ; poSto ova loza zdrije rano, u Istriji napr. veé prve dañe kolovoza. Uprav radi posve ranog dozrievanja, ova se loza viSegoji radi stolnog grozdja za zobanje koje se lako moze prena-áati. Kao loze za grozdje od zobanja mogie biza nas imati veliku vaznost i crveni Chasselas i Chasselas crocant, kojih je poglavito svojstvo, da im je zrno mesnato a mast nije toliko sladak i oskudan kiselinama. Produkcija ranog grozdja za zobanje, opet kazem, mogia bi kod nas postici veliku ekonomiónu vaznost, kao Sto nam u ma-lome dokazuje zivahna i zaista probitaina trgovina, koju otok Silba tjera sa bielom vrstom ranac, i crnam samonik.
      Oienim medjutim, da bi bilo dobro, prouciti i one vrste stolnog grozdja, koje su razprostranjene u pokrajini i to sa osobitim obzirom na rano dozrievanje, na prilagodivost i izdrzanje prenosa, te na moguénost oôuvanja, Sto su poglaviti uvjeti za gojenje na ve-liko stolnog grozdja radi izvoza.
      Osim vrsta ranac i samonik na Silbi, imao sam prilike vidjeti amo tamo rasprostranjenu i srpanjsku, koja na pr. u Gruzu zdrije
o	Sv. Petru, biva zadnje dane lipnja a dava mnogo ploda, osobito kad je na dugo rezana, nadalje aleksandrinski muskat sa velikim grozdovima i velikim i produljastim zrnima, kojegje grozdje od zobanja prvog reda, ali zdrije tek oko polovice rujna. Osobitu napo-menu zasluzuje takodjer vrsta Boglicka, koju sam vidio kod gosp. Boglica na Hvaru, sa grozdovima 40—60 cm. dugim a 8—9 kg tezkim ; crna je a zdrije svrhom rujna. Ova je vrsta s poôetka bila divlja, pa se uslied kulture i redovitog rezanja opitomila. Isti me je gospodin upozorio na tako zvanu krivljacu, koje je grozdje bielo