118
Nji vizite.
Kqyr, kè shof! Si jé?
A je shèndosh e mire ?
Mire jam me shèndet.
Kur ke ardhè?
Kam ardhè qyshè pardje.
 Tash dy dit je kètu e s’ke ardhè me mè pà ?
 Mjaft keq !
Besa kam dashè me ardhè, pormè kanè pengue disa punè.
Sa po gzohem qi po tè shof ! Ka shumè kohè qi nuk jemi pa.
A do tè rrijsh ndonji ditè?
 As unènuk e dij;gkamèduket kam me ndèjun nji javè.
 Nji javè! shumè mirè; atè-herè ke me qènè mik (my-safir) nè shtèpi t eme.
 Sè due tè tè bezdisi.
 S àsht punè qi bàhet, ndry-she mè vjen keq.
Tash po shkojmè nè shtèpi.
Ku ke rà ? Tash po foj sherbtorin pèr me tè marrè valigjen.
Zojèn e fèmijèt si po i ke ?
Janè té gjithé shèndosh.
Sot kam emnin e djalit tè madh.
E gzoftè pèr shumè vjet !
Una visita.
Guarda, chi vedo! Come stai?
 Stai bene?
 Sto bene di salute.
 Quando sei venuto?
 Sono venuto l’altro ieri.
 Da due giorni sei qui e non sei venuto a visitarmi ?
 Abbastanza male !
 In fede mia ho voluto venire, ma me lo hanno impedito certi affari.
 Quanto mi rallegro nel rivederti ! Da parecchio tempo non ci siamo visti.
Starai qui qualche giorno ?
 Non lo so neanch’io; mi pare che ci starò una settimana.
 Una settimana! benissimo ; allora sarai mio ospite a casa.
 Non voglio disturbarti.
 E’ impossibile; altrimenti mi rincresce.
Ora ci avviamo verso casa.
Dove hai preso alloggio? Adesso manderò il servo a prenderti la valigia.
Come stanno la signora e i figli?
 Stanno tutti bene.
 Oggi è l’onomastico di mio figlio maggiore.
 Goda l’onomastico per molti anni !