Budva
joS uvijek stoji krilati lav sv. Marka, znak negdasnjega veneci-janskog gospodovanja u ovim stranama.
      Budva se spominjc vec u 4 vijeku prije Hr. Prvobitno je tu bila grika kolonija, koja je kasnije preäla u rimske ruke. Spominju je pisci Plinije, Ptolomej i Stefan Bizantski. Godine 840 srusise Arapi Budvu, ali se opet podigla pod imenom »Civitatis antiqua« (Starigrad). Otada je Budva pripadala kneievini Duklji, a s ovom kasnije i srpskoj drzavi. Poietkom 15 vijeka opet se pojavljuje stari naz'v Budva, te je u to doba grad pot-pao pod vlast bosanskog vojvode Sandalja. God. 1442 uzeSe je Mleiani i u njihovim rukama ostade sve do pada republikc Ve-necije (1797 g.). Turci su nekoliko puta navaljivali na Budvu (1569, 1571, 1687). Godine 1667 uvelike je Budvu poharao sna-zan potres. Poietkom 19 vijeka potpade Budva pod austrijsku vlast s ostalom Dalmacijom, a 1918 prisajedinjena je Kraljevini Jugoslaviji, te je danas sastavni dio Zetske banovine.
      U tijesnim ulicama Budve ima joä nekoliko starinskih ple-mieskih palaia, na kojima grbovi napominju doba mletaike vlasti. Znamenita je Stolna crkva iz g. 1418 s veoma lijepim zvo-nikom, rad graditelja Filipa Peruttija. U juinom dijelu grada, na strmenitoj morskoj stijeni stoji drevni mletaiki kaStel.
      Na sjeverozapadu zatvara Budljanski zaliv Rrt Jasa s kra-snim pjesianim ìalom, koji pruza priliku za veoma ugodne mor-ske i dobre suniane kupelji. Odavle se prema sjeveroistoku pruia preko Budve sve do krajnjeg zatonskog ruba (8 km) najljepäi ial Jadrana kod seia Beiica.
      Budva ima ugodan polozaj i moie se kao morsko kupa-liSte i ljetovaliäte najtoplije preporuiiti. Podneblje je veoma blago, laki ljetni povjetarac osvjezuje uzduh za Ijetne iege, oko-lica je zdrava i ob'luje dobrim voéem.
      Veoma je lijepa voinja parobrodom iz Budve na jug. Tu se otvaraju mnogi lijepi vidici na slikovite krajeve i mjesta. Cim brod napusti zaton, odmah se pruza vidik na krasnu visoku ravnicu Maine, opkoljenu u pozadini visok:m gorama. S Main-
315