rin, s istoimenim glavnim mjestom. Stanovnici ovoga otoka bave se lovom na spuzve i korale. Dalje na jug leii Rogoznica s isto-imenim glavnim mjestom, koje u vrijeme velikih oluja daje po-morcima u svojoj prostranoj luci sigurno skloniste. Rogoznica je tiho morsko kupaliSte i odlikuje se Vanredno blagom klimom, zato mnogi veoma rado ovdje provode ljeto.
                  Na u8éu rijeke Krke u divnu i prostranu luku nanizao se na strmenitoj obali u polukrugu bijeli grad Sibenik. Kada ulazimo u luku opazicemo tri tvrdave: Sibeniievac, Sv. Ivan i Sv. Anu, koje danas imaju viSe historijsko nego li strategijsko znaienje.
                U nizu dalmatinskih gradova na naSem Jadranu grad Sibenik zauzima odliino mjesto u historijsko-umjetnifkom i u privredno-industrijskom pogledu.
                  Sibenik je jedini grad na istoénoj obali Jadrana, koji svoje osnivanje vodi iskljuiivo od Hrvata — od plemenitaSke porodice Subita. U povijesti se Sibenik prvi put spominje u
             10	vijeku, i to kao tvrdava. Pod hrvatskim se kraljevima razvio Sibenik u grad. Sjajno doba Sibenika pada u doba kralja Petra Kresimira, koji mu je podijelio naslov kraljevskoga grada. Po izumiranju narodne dinastije u 12 vijeku, Sibenik je bio pre-teino autonoman grad, i to naizmjenice pod zaStitom ugarsko-hrvatskih kraljeva, knezova Subica i mletaéke republike, dok ga 1412 konaino ne osvojiSe Mleiani, te je pod njihovom vla-5óu ostao sve do 1797 godine. U 16 i 17 vijeku Sibenik je iz-drzao nekoliko turskih navala i opsjedanja. NajàeSéu je navalu preturio 1647 godine. U to su doba podignute tvrdave na su-sjednim breiuljcima i u kanalu. Od 1797 do 1805 godine vla-dali su Sibenjku Habzburgovci, a onda do 1813 Napoleon, te opet potpade pod habzburfku vlast. do 1918. Nakon trogodi&nje
                      SIBENIK
Sibenik