Vrnjatka
Banja
Park
sljednjeg izdanka Kopaonika (visovi: Zeljin 1356 m, Suvo Ru-diste 21140 m, Pilatovica 1705 m), koji ga fine privlaínim i otklanjaju dosadnu jednolikost ravnica ili suviSe oStru surovost golih krSeva. Po ljepoti je jedinstven vidik. koji sa Goèa puca na dolinu Vmjafke rijeke, Vrnjafku Banju i gotovo cijelu do-linu Zapadne Morave od Cafka do KruSevca.
       Iskapanjima je nesumnjivo utvrdeno da je Vrnjacka Banja bila poznata jo5 u doba Rimljana. jer su pored ostataka rimskih radova pronaSli i nekoliko stotina komada rimskih novfifa iz doba cara Domicijana, a najvecim dijelom iz 2—4 vijeka. Me-dutim, iako je Banja vef tada bila poznata, nemamo podataka da su se ljudi ovdje lijefili i u srednjem vijeku. Zna se samo toliko, da su se za svoje vladavine Turci ondje lijefili i nago-nili seljake. da ih za njihova boravka u banji hrane i dvore. Po odlasku Turaka, fini se da su seljani Vrnjaca zatrpa^i izvore, bojeéi se da ih Turci i nadalje ne gone i da ih ne moradnu dvo-riti i hraniti. Tek 1854 g. uofio je baron Herder Vrnjaiku Banju i uporedio je s vodom Schlossbrunnena u Karlovim Varima. 1875 g. stavio je vrnjacki svestenik Hadzi Jevta Popovié prvu »lupnju« (primitivnu íesmu od Suplja drva) i slavinu. Skoro svc do 1882 g. o Vrnjcima su se starali sami posjetioci, koji su amo dolazili na lijefenje bilo po lijefniikom bilo po prijateljskom savjetu, a isto tako i odbor gradana iz okolnih mjesta. Tek 1882 g. preuzela je drzava banju u svoje ruke, a 1883 poruSeno je staro primitivno kupatilo (drveni bazen; hvatanja vode nije bilo), a na njegovu mjestu podize se novi cementni bazen. Najzad su 1924 g. preduzeti radovi na hvatanju vode i kaptirano je svega 5 izvora. Podignuto je privremeno kupatilo sa 6 kada i dva ba-zena za muüke i zenske. U tom primitivnom stanju banja je pri-mala goste iz zemlje i iz inostranstva i nadaleko se proiula lje-kovitoséu. Za posljednjih nekoliko godina banja se sasvim mo-
       443
I