OPUZEN
     Stanovnici ovoga mjesta vodili su u srednjem vijeku borbe protiv Venecije. Austrija ga je pretvorila u tvrdavu i time je postao glavni vojnifki oslonac u dolini Neretve. Prilaz u Opuzen mogui je samo s morske strane. Hotela nema.
 POLUOTOK PELJEèAC
     Skoro uporedo s kopnenom obalom, s kojom ga spaja samo uzak prijelaz, pruia se od jugoistoka prema sjeverozapadu poluotok PeljeiSac sa golim stijenama, koje strmo padaju u more. Starim je Grcima bio poznat pod imenom Hyllis, a u rimsko doba se zvao Rhatanae Chcrsonesus. Dug je 71 km, a Sirok 1Y-do 7 km. Poluotok PeljeSac je jedan od najdivljivijih dijelova prastarog dalmatinskog tla. Protkan je krSevitim gorjem, koje je ispresijecano prodorima. Na sjeverozapadu dize se vrh Sv. Hija (961 m), na jugoistoinom dijelu otoka prostire se gorje Crna-gora. a na jupi gorski lanac Zagorje s vrhom Carovicem (631 m). Masiv brda Sv. Iiija sastoji se od izgrizena vapnenca, koji je karakteristiian za cijelo krasko gorje Dalmacije. U tome se vapnencu tu i tamo nalaze rdasto z.ute mrlje, uzrokovane pro-diranjem atmosferilija u pojedine uske pukotine u stijenama, te nastaje iuta oker-boja.
      Od svih dalmatinskih vapnenastih gora mezozejske forma-cije, koja presijecaju pjeskovite eozenske oaze, brdo Sv. Ilija je na pogled jedno od najzanimljivijih. Izvanredno mrvljenje-slojeva daje ovoj gorskoj tvorevini neki posebni carobni reljef, koji ñas potsjeía na povrSinu mjeseca. Nema dugih grebena veó samo zbrka kapa, a medu njima su uske struge i kotlina. ZemljjSte kao da je stvoreno ba8 za iagljeve. Rijetke se okomite stijene, a ieSée su hridi, mali grebcni i kamena polja neobifne romanzine Ijepote. Rasline su na ovim grcbenima i kamenitim polji-ma veoma rijetke i oskudne. Tu i tamo grmeici badljike, maline, smreka, zimzelena, rhamnusa, alaternusa i ruzmarina, koji je ovdje osobito lijepe svijetlo-modre boje i krasno miriSe. Na pojedinim vrhovima i padinama ovoga gorja uopée nema sta-bala, dok su drugi dijelovi gusto obrasli pinijama, jelama. bukvama i borovima. Kao botanicku rijetkost treba spomenuti ovdje jele s bodljikavim liiíem, datulje i cemprese. Gajevi iem-presa iine se na pogled kao parkovi, a pojedini èempresi su ponajljep&i primjerci svoje vrste.
      Nocu se èuje s poluotoka — fak i s broda u prolazu — iudno urlikanje. To su fagljevi. koji su se amo naselili u 16 vi jeku, ali svè vi5e izumiru. Negda je bilo na PeljeScu i mnogo vrsta zmija (guja) otrovnica. Indijske i afrièke vrste otrovnica
272