CANTI ILLIRICI
I za batora mesa zerljenoga!
No se na to ne naljuti, brate;
Niti sjegi niti tari svata.
Ti si, brate, vavik nau?io Ospavati dañase poslim podne Kod ovaza u Scari pianini.
Na kognu ce te sanak privariti: Podnice te kiti pod barjakom ;
Pak chiese ludo izgubiti glavu. — Za to junak aje i ne aje:
Vec on ode drumom za svatovim. Kad dostixe kieene svatove,
Al govori do devet Vezira:
Nuder kurve, zerna Bugarina,
Kud je dañas za nam’ pristanuo Za komadom i za ^ascom vina I za batom mesa zerljenoga ! —
Al se na to junak ne naljuti,
Niti tare, niti si?e svate.
A kad bio danak poslim podne,
Na konju ga sanak privario, Podnese ga kiti pod barjakom :
Sve ga kita tu?e od barjaka.
Ne 9udim se Zaru velikome,
Sto mu rusu ne odsiei;e glavu :
Jer je Zare serza milostiva, Milostiva i Boga bojecia:
Vec se ?udim velikom veziru,
Scto ga rusom ne rastavlja glavom. U to se je doba probudio:
Do tri skoka natrag posko^io,
Do tri skoka, devet bojni koplia.
Al veli mu do devet Vezira:
Da ti Boga, zerni Bugarine,
Prodaj nami vranza velikoga: Dacemo ti devet bedevija :
Jose uza to, devet tovar’ blaga. — Mu?i junak, niscta ne govori,
Ve? govori svome buzdovanu: Buzdovane, moj e perje svjetlo,
Dok je nami perje jedinoga,
Ne damo mi vranza velikoga ! —