jatno jos koji slavenski jezik. Melanchton ga hvali kao ucenog covjeka koji nema premca u znanju je-zika.
    Prvi znacajan rad teoloski izdao je u svojoj 29 godini. To je njegov latinski traktat »De vocabulo fi-dei« (o rijeci vjere), objavljen 1549. u prvom i 1554. u drugom prosirenom i izmjenjenom izdanju (161 strana) pod novim naslovom: »De voce et re fidei« (o glasu i sustini vjere). Ista knjiga je jos za zivota Vlaciceva izdana i treci put (1561.) i ona je, jedan od rijetkih radova Vlacicevih, iskoriscena od strane slovenskih protestanata. Trubar ju je djelimicno preveo.
    »Verbum« (vocabulum, vox) i »res« dvije su glavne problematike Vlaciceve teori je teoloske spo-znaje. I to ne rijec i sustina (ili predmet, stvar) po sebi, nego u tumacenju Ijudi, kako ljudi primaju rijec i pojam, koji smisao i sadrzaj im daju. Pri tome Vlacic postupa na nacin koji je bas za njega jako karakteristican. Kao neki moderan kriticar jezika iz druge poiovine 19 vijeka, Vlacic uvida ogranice-nu sposobnost rijeci da izrazi pojam. Ali to da ga ne vodi u rezignaciju, pasivitet i mistiku, bas kao Sto ga njegov pesimistican nazor na ljude i njegova mi-sao pokvarenosti ljudi i vjecnosti zia ne vode ga u pasivnost. Rijec je nedovoljna da oznaci pojam i sa-drzinu, ali bas za to je vazno da se zna, sta znaci ri-jeè i koji je njen smisao.
    Polazeéi u prvoj svojoj teoloskoj raspravi od he-brejskog glagola vjerovati, Vlacic istrazuje i tumaii koje znacenje ima taj glagol u raznim oblicima i ko-njugacijama u hebrejskom originalu. Apostoli i evangeliste uzeli su tu hebrejsku rijec, koja se naj-vise javlja u starom zavjetu i na njoj izgradili pojam novozavjetne vjere. A ta hebrejska rijec znaci u jednome obliku: biti pouzdan, biti istinit i biti cvrst; u drugom obliku ona znaci: poklanajti nekoj osobi povjerenje, smatrati da je ta osoba ¡stinita i
130