moze . .. Sad su tako cudnovata vremena da knez moze lakse zasluziti nebo prolivanjem krvi nego drugi molitvama».
    Luther je na taj nacin starodrevnom rimskom pricom o trojnoj podjeli drustva prema Ijudskom organizmu: na glavu, ruke i zeludac, uspio povezati svoju novu reformatorsku barku uz cvrst i iskusan stari feudalni brod. Tako otprilike je zavrsila i sto godina starija ceska reformacija, koja je prvo po-digla seljake i u divnoj organizaciji seljackih masa i svojim ratnim uspjesima iznenadila svijet, a koja je, ma da mnogo polaganije, u jednom skoro stogo-disnjem razvoju splasnula u feudalnom poretku i bila poslije izdajstvom feudalaca ugusena krvavo, ostavijajuci samo uspomenu na ono, sto je mogio biti a sto bilo ni je. Simbiozom njemacke reforma-cije sa postojecim feudalnim uredenjem i taaasnjim drzavno pravnim polozajem njemackih zemalja, po-stignulo se, da se njemacki izborni knezevi, oruza-nom silom, njemacki vitezovi i njemacki gradovi stave uz reformaciju, i da tu ostanu, braneci svaki svoje, da se bore sa papom, ako treba i sa carem. I vrc piva, koji jedan izborni knez umornome i znoj-nome Lutheru salje u njegovo konaciste, kad je zavrsio odbranu svoga gledista na njemackom i la-tinskom jeziku pred carem i papinim izaslanikom u Wormsu, pretstavlja u izvjesnom pogledu jedan sim-bol saveza izmedu reformacije i prerogativa njemackih zemaljskih poglavara, knezeva i vitezova. So-cijalna reforma je bila potpuno napustena i trebalo je da se ceka jos tri stotine godina na njeno izvr-senje. U konkretnom, postojecem odnosu snaga, crkva je pak dosla u potpunu zavisnost od svjetov-ne vlasti.
    Tako su vjerske reforme na izmaku evropskog srednjeg vijeka stale na pola puta. One su u nekim krajevima uspjele potpuno da vjernike odvoje od Rima (u glavnome u germanskim i anglosakson-
36