gdje hrvatskim junakom na sablji nije bilo kad raz-misljati koja li je svrha Wiklefu i Husu i Lutheru i njihovim sljedbenikom, pak ipak i ovaj pokret, koji svjetska povijest nazivlje reformacijom a Lutherove sljedbenike protestanti, ako i nije dublje zasegao u Hrvatskoj, te ostao bez svakog znatnijeg uticaja na crkveni hrvatski zivot, to ipak nije projurio bez traga, pa ako ga neima hrvatska politicka crkvena povijest mnogo spominjati, to ga hrvatska knjizevna povijest ne moze mimoici, pak zato je i vrijedno, da se i na ovaj pojav hrvatskoga knjizevnoga nastoja-nja obazremo, tim vise sto se ovaj pojav odigrao na hrvatskoj zemlji, preko koje bijase mletacki lav svo-ju vlast sasvim rasirio, a koja nije stajala ni u kak-vom dodiru s ostalom hrvatskom zemljom.
    »U Engleskoj, Ceskoj i Njemackoj, bili se vec odavno podigli odlucni glasovi za crkvene reforme i preinake u strogom smislu svetog evandelja. I sam zbor tridentinski, u predgovoru svojih zakljucaka, veli medju ostalim, da je trebalo izlijeciti cijelo crk-veno tijelo, kojeno je ne samo po nezgodi vremena, vec i po nevrijednosti duhovnih pastira veoma osla-bilo, dapace se okuzilo svrabom najsramotnijim i go-tovo neizljecivim, te izjedeno i s vana i s nutra.
    »Izmedu ostalih hrvatskih zemalja bijase se u nasoj kamenitoj i bregovitoj Istri sve do sesnajesto-ga vijeka sacuvalo neograniceno gospodarstvo narod-noga jezika u crkvi, premda ga je njemacka i tali jan-ska uprava kuzila podjedno duhom tudinskim. U svih zupah istarskih, u kojima zivljahu pretezno Hr-vati, rabio se gotovo neprekidno u crkvi jezik hrvatski s pismeni glagolskimi. To nam potvrduju kao zivi svjedoci do sada sacuvani nadpisi na starih cr-kvah, grobovih, kao i svi stariji crkveni i pucki spisi. Istom tecajem sestnaestoga stoljeca pócese neki bi-skupi i inostranci u sporazumku mletacke i austrij-ske vlade hrvatski jezik i glagolsko pismo u Istri i u Dalmaciji sve po malo dokidati. Tad nastade rat
191