pisi nesumnjivo postojali. Njih spominje i sam Vla-èic, spominje ih i Klombner u pismima koje je obja-vio Ivan Kostrencic. Klombner tvrdi i da je vidio neki debeli rukopis Vlacicev namijenjen Hrvatima i Srbi-ma pod Turcima. Kako je Sebastijan Krelj, Slovenac iz Vipave, bio dugo Vlacicev ucenik, nije iskljuceno da je »Otrocja biblija«, koja se pripisuje Krelju, u stvari Vlacicevo djelo. Vlacic je pisao mnogo stvari anonimno, pa kad saski knez i barun Ungnad nisu dali da se Vlacic mijesa u protestanske, hrvatske i slovenske knjige, moze biti da je i ta »Otrocja biblija« Vlaciceva, a ona bi po vanjskim znacima od-govarala onome katekizmu, o kome pise Klombner. Lingvisti bi to mogli ustanoviti analizom jezika. Ali postoji malo primjeraka toga djela, u Londonu je-dan, u Jugoslaviji ni jedan. Dr. Mirko Rupel (u djelu Slovenski protestantski pisci str. XXVII) nam iznosi da je u »Otrocjoj bibliji«, koja sadrzi katekizam na pet jezika (slovenski, hrvatski, njemacki, latinski i talijanski) i »antitezu«, razliku izmedu katolickog i protestantskog ucenja, Vlacic vjerojatno izradio hr-vatsko-srpski tekst. Ta biblija znaci pokusaj da se Slovenci i Hrvati sjedine jezicno u zajednickom pra-vopisu. Nije mnogo sigurno da je Vlacic, koji je ne-prestano imao punu glavu grandioznih planova, koje je umio sjajno da ostvaruje, u ovom slucaju radio ne-sto po planu svoga ucenika Krelja. Veca je druga vjerojatnost, da je cijela »Otrocja biblija« djelo Vlacicevo, pri kome mu je Krelj pomagao, jer je Vlacic ne samo bolje znao materiju, nego i sve navedene jezike: hrvatski, talijanski, latinski i njemacki i mo-zda je Krelj pomagao Vlacicu i radio po njegovim uputama. Da je Vlacic dosao na misao jezicnog je-dinstva Slovenaca i Hrvata je takoder vrlo razum-Ijivo. Njegov kraj (Labistina), kao i citava Libur-nija, ima mnogo slovenskih rijeci i slovenskog ak-centa. I sam naslov knjige »Otrocja biblija« u ma-terinskom jeziku Vlacicevom je opet »Otrocja bi-
X