ili protiv njega, da se pregleda njegova zivotna bor-ba i njegov knjizevni rad i da se sve to primi ili od-baci.
    Vlacic nije radio kod nas, on je svoj muzevan zivot proveo u glavnome u gradovima srednje i za-padne Njemacke. Njegovi pristalice, pristalice »flaci-janisticke stranke« u reformaciji su bili Nijemci, ponajvise iz Thtìringena. Poradi toga se i njegov rad mora ocjenjivati u sklopu cjelokupnog tadasnjeg re-formatorskog pokreta i poglavito reformatorskog pokreta u Njemackoj. Iako je Vlacic bio Hrvat i sva njegova djela nose uz latinizirano prezime Flacius i nadimak Illyricus, koji je sam sebi dao, Vlacic vodi borbu u prvom redu u njemackim redovima. Svoju zivotnu snagu on je utrosio na liniji borbe za napre-dak opce ljudske kulture, ali u prvom redu njemacke kulture. Ima mjesta u njegovim djelima gdje on i sebe ubraja medu Nijemce i gdje, govoreéi o Nijem-cima, govori u prvom licu mnozine. Drukcije to i nije mogio biti. Uza sve to, njegovo porijeklo je jedna od stalnih zaprijeka, ono koci njegovu akciju, ono je povod neprekidnog sumnjicenja i omalovazavanja.
    S toga je Vlacica i tesko ukopcati u hrvatsku re-formaciju. Gdjegod moze on naglasava ilirizam, i za nj to znaci isto sto i slavenstvo, »ilirski jezik« je njemu jedan od cetiri glavna svijetska jezika (uz latinski, grcki i njemacki), sree njega vuce stalno na jug medu svoje, velik dio zivota provodi u Regens-burgu, odakle mu je najlaksi dodir sa jugom, sanja
o	tome da osnuje sveuciliste na protestantskoj osno-vi u Regensburgu ili Celovcu (Klagenfurt) za Hr-vate i Slovence, ali niti dobija dozvolu od gradova,. niti potrebne pomoci. Zbog svojih naeelnih pogleda, radi svoje borbe i uvjerenja, on je od njemackih feu-dalaca, koji drze u rukama akciju za prevodenje knjige na hrvatski i slovenski, drzan daleko od ovoga pokreta, koji su opet feudalci uzeli olako i povrsno, ne osjecajuci da bi taj pokret, ako hoce da uspije,
vii