1555.	Augsburski mir. Protestanske zemlje i gradovi dobivaju slobodu vjeroispovjesti. Definitivna propast interima.
    1556.	Vlacic je pozvan za profesora u Jenu i u Heidelberg. »Prema koncu 1556. hitno su me pozvali mladi saski knezevi da zauzmem jednu profesuru i mjesto generalnog superintendenta u Jeni. Obecao sam, ali sam trazio polugodisnje odlaganje, da bik mogao da svrsim crkvenu povijest, katalog svjedoka istine i posljednji dosta opsiran spis protiv Schwenk-felda, koji sam posvetio strassburskom senatu. U to sam dobio od izbomog kneza Otona Henrika poziv za Heidelberg, a obecao sam da cu tamo ici, ako mi saski knezevi ushtjednu dati dozvolu. Posto oni nisu htjeli, otisao sam o Uskrsu 1557. u Jenu«. Ta-ko Vlacic napusta Magdenburg, poslije skoro osam godina boravka u njemu. Volio bi da ide na zapad, u Heidelberg, ali mu knezevi, sa kojima je sada u vezi, ne daju. Izgleda da Vlacic sluti da mora negdje naci mjesto, gdje spletke i uticaji Wittenberzana ne-ce dosizati. Jer on je sada opet sa njima u sukobu. Osim starog obracunavanja Vlacic vodi sa profeso-rom teologije i svojim bivsim rektorom Majorom i njegovim prijateljem Meniusom teoloski spor oko toga da li su potrebna dobra djela za spasenje. Vlacic brani opet Lutherovu tezu, da dobra djela nisu potrebna, nego jedino vjera, jer se kod dobrih djela ne moze znati kolika treba da budu, kad treba da pocnu, i da li se dobrim dijelima mogu otkupiti pri-jasnji grijesi. I taj spor, koji se vodi u polemickim spisima jos od 1552., trajat ce jos nekoliko godina. On je poostren time, sto Major za vrijeme interima nije bio otvoreno na strani interima, nego je jos igrao dvolicnu ulogu.
    1556.	izlazi prva velika knjiga Vlaciceva: Cata-logus testium veritatis. Kad bude Vlacic davno mr-tav, neprijatelji njegovi, nasljednici Wittenberzana, ce izmisliti da je Vlacic ukrao rukopis kataloga u
68