a ne Vlacici. Mjesta Vlahi i Frankovici oko Labina, koje spominje Laszowski, ne postoje. Ali ima u tome kraju vise naseobina Vlacica.
    Ostalo. Inace o Vlacicu u nasoj literaturi je pisano malo. Nekoliko strana u Bucarevoj Povijesti hrvatske protestantske knjizevnosti je nedovoljno za ocjenu i pri-bliznog znacaja Vlaciceve licnosti. Körbler (Rad Jugosl. Akademije knj. 145, str. 32, 1901) u svome clanku o Grbcu (Matthias Garbitius Ulyricus) napisao je o Vlacicu samo nekoliko epitetona kao: »poznati onaj svadljivi teolog i okoreli pristasa ciste Lutherove nauke«.
3.	O XVI. vijeku i reformaciji
    Najobimniji materijal o reformaciji u XVI. vijeku sadrzi ogromno djelo: Leopold von Rauke, Deutsche ge-schichte im Zeitalter der Reformation, u sest knjiga, koje su izlazile 1839—1843 i 1846. Isti materijal je podan pri-stupacnije, skraceno i popularno u izvodima: Männer und Zeiten der Weltgeschichte, 1916 i vise izdanja po-slije. Po Ranke-u je kasnije radeno vise njemackih djela
o	reformaciji i XVI. vijeku. Medu najnovijima je djelo Karl Brandi, Deutsche Reformation und Gegenreformation, 2 knjige, I. str. 364, II. str. 329, 1927.
    Vrlo instruktivno je i novije francusko djelo: Henri Sée et Armand Rebillon, Le XVIe siècle, Paris 1934, str. 410, kao pregled opceg ekonomskog i kulturnog razvitka XVI. vijeka.
4.	0 hrvatskoj reformaciji
    Najvecih zasluga za istrazivanje reformacije u Hrvatskoj imaju Ivan Kostrencic i Franjo Bucar. Kostrenci-cevo djelo Urkundliche Beiträge nije sporno, jer sadrzi originalna pisma hrvatskih i slovenskih reformatora. Bu-carov rad je mnogostran, objavljivan je prije cetvrt vijeka i rezultati toga rada nisu osporeni u knjizevnosti. U usmenim predavanjima i seminarima se spori njihova tocnost. Najnoviji rad o hrvatskoj reformaciji je Dr. Erszébet Tarczay, A reformàció Horvàt-Szlavonorszàgban,
21