Ima ciò niz cinjenica, koje dokazuju da je Vlacic bio Hrvat i po porijeklu i po svome osjecanju:
    1.	Vlacici su tri naselja na Labinstini (Vlacici-Percici, Vlacici-Filetici, Vlacici-Stanisevci). Sva su ova naselja bila i ostala do dañas hrvatska. I drugo prezime Vlacicevo, Frankovic, nalazi se u ovom kraju i moze biti potice od zenidbe nekoga Vlacica sa Frankovickom. U gradu Labinu ni je bilo ni prije ni poslije stalnih stanovnika Vlacica a nema ih ni dañas.
    2.	Vlacic je slavenska rijec. U Vlacicevu kraju vlaciti znaci grebsti vunu ili branati zemlju. I rijec Vlah u Vlacicevom kraju oznacuje Slavena, Uskoka, doseljenika novijega doba (juzna i zapadna Istra i zove se radi toga Vlasija).
    3.	Vlacic je u prvo vrijeme ucio u Veneciji gla-golicu i cirilicu, jer je znao hrvatski. Svi protestanti medu Slovencima i Hrvatima trazili su da se njemu povjeri izdavanje knjiga na slovenskom i hrvatskom jer je te jezike znao.
    4.	On je sam sebi dao nadimak Illyricus, a da to znaci za njega isto sto i Slaven vidi se iz spomenutog kataloga svjedoka istine, u kome govori »o ilirskim ili slavenskim crkvama«.
    5.	Svi protestanti od Melanchtona do Pregerà i Kawerau-a govore o njemu kao o Slavenu. Melan-chton je pisao o njemu: »mnoga dobrocinstva je pri-mio od naseg univerziteta i nas odbjegli Slaven. Ali smo mi othranili zmiju u prsima«. Suvremenici, na-rocito njegov ucitelj Melanchton, mogli su saznati da je Vlacic Slaven samo od njega.
    6.	Vlacic govori o Garbitiusu kao o svome su-narodnjaku (popularique meo) a ne samo kao o svome zemljaku.
   7.	Vlacic je namjeravao da u Regensburgu osnuje sveuciliste i privuce na nj protestante iz Istre, Slovenije i Hrvatske. On je bio i izradio katekizam (na hrvatskom jeziku), koji nije nikad bio pod nje-
147