u Kranjskoj i poucavao mu djecu, kmet je cuvao tajnu, a ja sam radio preko cijele noci — ne pitaj me sto, pokazat cu ti, da usrecim i tebe. Ali kmet umre i moradoh otici. Prebijao sam se po svijetu, star i nemocan, bojec se uvijek da me ne upoznadu. Trpio sam studen i vlagu, glad i zedu — vidis, do-bio sam kasalj sto me sve to zesce davi. Ali nesto me pak drzalo u zivotu i ja sam ipak radio. Neki su me vjernici krisom pomagali, davali mi knjige i po-trepstine, darivali me novcem, te me opravljali od sebe bojeci se neprilika. I kad dovrsih svoje djelo, rekoh: »Poci cu u milu Istru, vidjeti rodni mi Buzet i predati rukopis grofu Frani Barbu, kozljackom vla-stelinu ....«
    »Jos cemo se boriti, jos cemo nesto izvrsiti prije nego oci sklopimo... Gle hrvatski prijevod Svetog Pisma! Ja sam ga izradio, ti ces pomoci da se izda i poci pred gospodina ... Dovrsimo prije smrti svoje djelo, udarimo nov temelj, a drugi ce na njemu sa-zdat kulu visoku, neoborivu velicanstvenu.
    »Konzul se bijase preobrazio. Gorile su mu oci, sjala duga srebma brada. Uspravan i lijep od zano-sa« sjecao je Sinkovica na proroke i patrijarhe sta-rih crkvenih slika« (str. 38^—41).
    Ovaj roman je jedno od rijetkih Nazorovih djela koje nije nikad objavljeno u drugom izdanju.92)
    fl2) Buntovni filoprotestantski i seljacki Nazor imao je tada 32 godine i bio je profesor u Istri. Onda nije joa zidao »turne brocke«, nego je trazio u istarskom selja-stvu, u toj zemlji, gdje su svi seljaci Hrvati, a svi gra-dani Talijani, idejne osnove i povjesne potpore za savre-menu nacijonalnu borbu. I kad sino mi, seljacka djeca, sa knjigama pod pazuhom, isli kroz dva reda talijanskih ducana na korzu u hrvatsku gimnaziju u Pazinu i raz-misljali o tome cime mozemo u kulturnom pogledu da se istaknemo pred talijanskim segrtima, sto ipak govore jezikom Vergila, Horacija i Dante-a, nista drugo nismo
199