prema jugu, ogorcen na postupak carev, ali nepo-bjeden i neunizen.
    U jednoj prilici, negdje pri kraju 1562., kad je Vlacic bio u Regensburgu, izbio je u dalekom Mag-denburgu, sa kojim je Vlacic bio neprestano u ko-respondenciji, spor izmedu gradskog senata i supe-rintendenta, prije prijatelja kasnije velikog protivni-ka Vlacicevog Hesuviusa. Crkvene opcine smatrale su sebe nekim malim komunama, tijesnim zajednici-ma vjere, ljubavi i medusobnog pomaganja. Propo-vjednici crkveni, zamisljajuci sebe u ulozi prvih kr-scana, pionira nove crkve, cesto su sibali postupke svjetovne vlasti. Oni su bili jos prije doveli do se-ljacke bune u Engleskoj, kasnije u Ceskoj pa i u Njemackoj, htijuci da se evandelje primjenjuje do-slovno, da se brisu razlike u posjedu, stalezu, po pri-vilegijama. Kad je nepomirljiv Hesuvius nagovorio jednoga dakona da ció senat iskljuci iz crkve, a ovaj je to i uradio, Senat je svrgao gorljivog Hesuvijusa i prognao ga iz grada. U Magdenburgu su tada sjedili u senatu patriciji, nize plemstvo i vitezovi. Izgleda da je era cehovskog vladanja vec bila prosla. Ti isti ljudi u senatu prije petnaest godina pomagali su Vlacica protiv cara i saksonskog kneza. Oni su mu davali novaca, oni su mu omogucili tiskanje knjiga. Njemu je tesko ici protiv njih, nije uostalom ni po-zvan, ni nadlezan. Ali zato ipak otvara svoje srce u pismu prijatelju Gallu:
    »Istina, tesko je uzimati tuda djela u odbranu. Zato sam se i suzdrzao od mijesanja u magdenbur-ski spor i ne mislim da se u taj spor i u buduce mije-sam. Ali opet meni bi bilo gorce od smrti, kad bi ono par junkera pokusalo, da ja njihovu odvratnu i za Kristov ured sramotnu tiraniju koja ¡zbacuje prave i iskrene uóitelje, branim ma samo i jednim listom ili potezom ... Pa zar ne vidis kako na svima stranama politicari bijesne protiv síugu bozjih i gaze ih noga-ma«.
164