je osjedio u sluzbi Crkvi«, kako pise Melanchton. »U suzama i brigama izjedam se, pise Vlacic povo-dom te smrti, i nema sata da mi slika pokojne dru-garice ne dolazi pred dusu. Cesto razmisljam o tome, da mi ona kod tako velikog kriza nije nikad sa-vjetovala nista zio, premda nije bila ni tjelesno ni dusevno bas najjaca uslijed mnogih poroda« (Pre-ger II, str. 232). Zaista je morala biti dobra zena i njezin zivot tezak, kod tako nemimog zivota mu-zevljeva i koja u 19 godina rada 12 djece.
    1564. Vlacic je vec u punom ocaju. Sam mora da vodi brigu o djeci i domacinstvu. On je sam bo-lestan i ne moze da jede nikakva obicna jela, ni mli-jeko, ni siano, ni papreno, ni kiselo, ni hladno, ni jaja. Pokuéava da jede sirovo meso. Izgleda da stami je u kuci sa tudim namjestajem, jer se zali da mu je jedan djecak razbio kameni stol, za koji ce morati piatiti tri talira (Preger n, str. 232). Mora da ce vjenca po drugi put, tek devet mjeseci poslijè smrti prve zene. I draga zena Magdalena Ilbeck je kcerka pokojnog pastora. Ali stvari ne idu sa njime na bolje. U jedan mah cetiri djeteta mu leze bolesna i jedno od njih je sigurno da ce umrijeti i zeli da umre, »jer je u nebu bolje nego ovdje«. Jedan sin Matija, vec studira medicinu u Strassburgu. Dva djeteta spominje Vlacic pri ovoj bolesti po imenu to su Andrija i Marija. Bolest Vlaciceva ide takoder na gore. On sluti da neée vise dugo zivjeti. Ima groz-nicu, tresu mu ‘se noge, i donje tijelo mu je ledeno (Preger n, str. 234.). U tome stanju pise Vlacic naj-vece svoje djelo »Clavis scripturae sacrae«.
     1564.	Vlacic izdaje jedan spis protiv Jezuita.
    1565.	Vlacic pise jedan spis protiv rimske poli-tike, koja hoce da sporove u protestantizmu iskoristi za opravdanje svoga vlastitog sistema.
    1566.	na brodu na putu izmedu Frankfurta i Majnca prepoznaje Vlacica nekoliko jezuita. Kako je on na rimskom indeksu kao heretik prve klase, Vla-
76