ro klenbergio Lippiensi, Vita et res gestae Matthiae Flacii Illyrici, ab ortu ad obitium usque, Coloniae Agrippiane, Anno 1622, pp. 448—449).
        I ako su forme borbe protiv njega bile strasne i one prikazuju surovost obicaja i naravi tadasnjih, Vlacic nije odgovarao na napadaje istom mjerom. Koliko god su napadaji na njega licni, toliko on ostaje stvaran. A pri svemu tome, njegovi napadaci su bili neprestano u materijalnim zivotnim pozici-jama boljim nego on, bili su domaci, kod kuce, medu svojima. On je bio »Hrvat« sa »najkuznijeg zala Ili-rije«, »koja ne moze da rodi zdrave ljude« i to nje-govo porijeklo mu je u svim borbama bila otezava-juca okolnost. Gledali su na njega Nijemci von oben herab i uza sve njegove sposobnosti, njegov veliki duh i njegov neslomljivi karakter. Ismjehivali su ga, ponizavali i izrugivali i onda kad on nije znao ni gdje da prenoci, ni gdje da zakloni zenu i djecu.
        Zivotni polozaji kroz koje je Vlacic prosao nisu . bili mnogi. U glavnome je bio nastavnik, pisac, teolog i crkveni funkcioner protestantskih crkava. Ali je ipak njegov polozaj bio razlicit u prvim godinama zivota u Njemackoj, tamo od 1549.—1554., t. j. od 19—24 godine, kad je zivio od pomoci tude i zara-divao kruh korepeticijom i instrukcijom, drukciji je bio od 1544., kad je postao profesor do 1566. kad na-pusta Regensburg, i sasvim drugi zadnjih deset go-dina zivota progona, skitnje i lutanja.
        U Bazelu i Tiibingenu bio je Vlacic neprestano u tudoj kuci gost za tudim stolom. Za osjetljivu i po-nosnu prirodu Vlacicevu ta zivotna zavisnost od do-bre volje drugih morala je da dolazi kao tezak teret i duhovna kriza, koju tada, u danima sazrijevanja, prozivljuje, imala je svoju osnovu i u toj zavisnosti od drugih, u toj osamljenosti u tudem svijetu medu tudim ljudima i tudim naravima, u ponizavajucem socijalnom polozaju, u prvoj teskoj borbi za kruh i u neizvjesnosti sto ce mu sudbina donijeti sutra, u
91