disputationes in Synodi fient, nullae item legitimae cognitiones, nullae denique castigationes in Synodis et conventibus Ecclesiarum et doctorum ? Nulla pro-fecto unquam fuit tam confusa Babylon et vertiginoso spiritu agitata turba, quam tandem ita quidem progrediendo nostra Ecclesia.28) On je zelio da u crkvi stvori nesto stalno i trajno, da se ona ne raspa-dne i da je ne nestane pod udarcima i spletkama Rima.
    Borba protiv njega se u posljednjih godina bila razbuktala tako jako, da mu protivnici ni poslije smrti nisu dali mira. Jos za zivota su ga klevetali, da je krao rukopise i knjige, da je prikupljao novac za Centurije i zadrzao ga za sebe, da je bio grub i bez inanira, da nije stedio protivnike. U rugalicama, u kojima su protestantski teolozi uporedivani sa pti-cama, Luther je bio labud, Gallus pijetao, Melanch-ton slavuj, a Vlacic sad kukavica, koja leze jaja u tuda gnijezda, sad gavran, kome je mjesto na vjesa-lima, gdje moze da grakce kohko hoce. Za Witten-berzane on je bio »illyrica bestia, scura, sce-leratus«, za Melanchtona slavenska zmija, koja zasluzuje da dobije na celu znak, koji je make-donski kralj upalio jednom vojniku: nezahvalan tu-dinac: ,,|évog axagvazoi'> Za protivnike i pored svoje intelektualne i karakteme nadmocnosti on je bio samo: homo barbarus, blasphemus iz nepoznatog slavenskog kraja, otkuda nista dobro ne moze ni da dode. Katolici su izdavali pamflete protiv njega (i za zivota i poslije smrti) a protestanti su njega i flaci-
    2S)	»Kakvo ce biti stanje crkve i religije, ako ne bude nikakvog zakonitog sinoda, i u sinodu nikakvih krècan-akih rasprava, prema tome i nikakvih zakonitih spozna-nja, ni kazna u sinodima i skupstinama crkava i ucenih ljudi. Svakako joà nikad nije bilo tako konfuznog Babi-lona, ni meteza, koji stvara duh bez orijentacije, kakva bi bila naäa crkva, ako bi tako nastavila«.