su mu ti rukopisi i biblioteka knjiga sluzili kao sred-stvo za rad i da je to bilo zadnje, sto bi Vlacic bio smio da proda. Ali da je bio sasvim bez novca, on bi sigurno bio prodao bar rukopise, a imao ih je 165 komada, narocito kad se sa takovim stvarima trgo-valo na svakom proletnjem i jesenjem sajmu u Frankfurtu, gdje ih je on po svoj prilici prije toga i kupio. Tek nekoliko mjeseci prije smrti on je podu-zeo jedno od svojih velikih putovanja (Frankfurt— Berlín—Breslava) preko cijele Njemacke, zajedno sa sinom, a ta su putovanja trajala vise mjeseci i bila su skupa. Iz svega toga se vidi da nikad nije bio bez novaca, da je i u tome pravcu njegov zivot bio ra-cionalan, da je on umio novac da stekne i da ga sa-cuva, ne »za crne dañe«, ne za to da time zarobi druge ljude, ne zato da mu nosi stalnu rentu, negó da mu bude uporiste, da moze da sacuva svoju slo-bodu duhovnog, idejnog opredjeljivanja, da se ne za-nosi za svakim tko mu bude ponudio sluzbu ili mje-sto, da ne mora da pise po narudzbi drugih.
    Vlacic je odlaskom u Njemacku izbjegao da bude jedan od onih mnogih spijuna Venecije, jedan Ma-tija Corvato, kao sto su bili mnogi Ivan Corvato i Luka Corvato, izbjegao je mozda da bude placenik carski ili venecijanski i da gine na Kupi, Uni, Savi ili Dravi, pod Senjom ili pod Sigetom ili da bude re-dovnik u dugim jednolicnim hodnicima kamenitih samostana Padove ili Bologne. Uza sve to njegov zivot je bio isto toliko buran, kao i da ga je provodio izmedu Siska i Gjurgjevca, ah je bio mnogo puniji, bogatiji i plodniji. Nije umro sa macem u ruci, ah je legao na samrtnicki krevet sa napetom, trijeznom, realnom mislju, sa nepobjedenom voljom, sa neslom-ljenom odlucnoscu.
    Kakva je to svijetla smrt, u tako tragicnim od-nosima umrijeti misleci i sa vjerom da je misao ne-pobjediva.
95