stanuje kod Melanehtona, neka vrsta kuénog prija-telja da pravi drustvo Melanohtonu. Vlacic je pred-lagao licni sastanak sa Melanchtonom u prisustvu najvise dva svjedoka sa svake strane. Obecavao je umjerenost u rijecima, ali u stvari nece odstupiti. Melanchton odbija. Dostavljeno mu je nista manje nego da ée ga Vlacic ili njegovi prijatelji na sastan-ku ubiti. . .22) Ali u svom pismu Melanchton odvaja Vlacica od grupe Ijudi »koji su zadojeni neznalac-kom i bijesnom mrznjom«, a koji su Vlacicevi prijatelji. Iz tog pisma Melanehtona, najveceg i najja-ceg neprijatelja Vlaciceva, vidi se velieina Vlaciée-va. Ma koliko da je okolina Melanchtovova u zelji da polaska ovom starom i tastom covjeku, ocmjiva-la Vlacica, odbijala da sudjeluje na sastanku sa Vla-cicem, i ako bude Melanchton ná to pristao, sam Melanchton nije nikad prestao da cijéni i tajno voli tog labinskog dosljaka. Povrsan, spletkarski um Laii-guetov, (Francuz iz Burgonje posreduje izmedu Hr-vata Vlacica i Nijemca Schwarzerda, t. j. Melanch-tona), oktobra 1556., pise pismo Melanchtonu da je prokljuvio zasto Vlacic nastoji na izmirenju. Lan-guet pise da je Vlacic u ocaju, posto ne moze da ostvari zamisljeno djelo crkvene povjesti. Ipak Vla-òic sakuplja sto vise novea za ovo djelo. Oni koji daju priloge, javlja Languet, su nestrpljivi, traze knjigu, Vlacic se boji kako ce dati racuna za djelo koje nije nikad ozbiljno pomisljao da izda. Prego-vori sa Melanchtonom su mu sredstvo da izasove uzbunu, da bude istjeran iz Magdenburga i tako se sa noveem izvuce iz klopke u koju je zapao obe-cavajuéi erkvenu povjest i prikupljajuci za nju novae«.23)
    22)	Preger, II. knjiga, str. 17.
   23)	Dijelove ovog pisma na latinskom jeziku objavlju-je Preger, II., str. 31.
70