jeziku, crkvene pjesmarice, podstakla je pisanje knji-ga na tome jeziku. Kao i reformacija i proturefor-macija je tezila za sirim narodnim podrucjem, za je-dinstvom jezika, imena i pisma. Uticaj reformacije bio je tako neposredan i posredan.
    Uza sve to ostaje cinjenica, da je u hrvatskom protestantskom pokretu bilo premalo jedinstva, premalo plana, premalo originalnog duha i samostal-nosti. Sredista protestantske akcije u narodu rasuta su, malena, pereferijska, nepovezana: Istra, Hrvat-sko Primorje, Karlovac, Metlika, Medumurje. Histo-rijske prilike su nepovoljne. I kod toga prevodioci su subalterni popovi glagoljasi, najveca sirotinja, sa dobrom voljom koja je veca od njihovoga znanja i moci. Vergerio i Ungnad su mislili da je dovoljno stvoriti zavod za prevodenje biblije i njemaékih ka-tekizma i postila. I oni su imali dobru volju, ali nisu mogli da osjete, u kojoj mjeri je protestantski pokret njemacki nacionalni pokret i na tudem narodnom te-renu takav se pokret mora proziviti i izziviti na isti nacin kao i u Njemaékoj, a ne moze se jednostavno prevesti.
    Velike koncepcije Vlaciceve bile bi donijele ve-like rezultate ali one nisu mogie da se ostvaruju u okviru tadasnje hrvatske stvamosti. Cijela licnost Vlaciceva je bila prevelika za takav okvir. Ako je Hrvatska htjela da kida sa Rimom, kako je u prvom periodu reformacije pokazivala zato sklonosti, ona nije imala samo da »primi« njemacku reformaciju. Ona je morala da stvori svoju. Vlacié je to razumio. Bijeg od Rima nije morao da vodi u Wittenberg. Za Nijemce i za Engleze reformacija je bila sredstvo za jacanje nacionalnoga otpora protiv Rima. Za Hrvate ona je trebala da bude sredstvo otpora i protiv Rima i protiv Beca, protiv uniformnosti katolicizma
i	protiv germanizacije. To je znacila ceska reformacija Cesima. Za Hrvate je bilo isto tako vazno kao i za Cehe, u kojoj mjeri ce reformacija podici njihovu
212