Ima jedno svjedocanstvo, svjedocanstvo koje ne dolazi od Vlacica i njegovih prijatelja, nego od ze-stokih protivnika, katolika, po kome je Luther opre-dijelio mladoga Vlacica kao nekoga svoga nasljed-nika. »On (Vlacic) ce biti taj, na koga ce se moci poslije njegove smrti (Lutherove) osloniti klonula nada«.34) U svojim uspomenama iz tih daña (Apología, Entschuldigung) i u predgovorima svojih knji-ga, nikad se Vlacic ne poziva na ovo poslanje i na ovu nadu koju je u njega postavljao Luther. Vrlo skromno Vlacic u svojoj povijesti djelatnosti i borbi spominje samo, da je nekoliko puta bio sa Lutherom, i da je Luther bio na njegovoj svadbi. Ali jos mnogo vaznije je ono svjedocanstvo koje daje Vlacié, a koje nije oporeknuto ni sa koje strane, naime, da je Vla-iiic sam nagovarao sve vode luteranskoga pokreta, da oni preuzmu vodstvo otpora poslije smrti Lutherove. U svojoj obrani (Apologia ad scholam Wit-tenb.), koju je Vlacic izdao odmah poslije raskida sa Wittenbergom, Vlacic pise. »Dolazio sam sa mol-bama skoro do svih ucenjaka i sve sam zaklinjao, da ne popuste neprijateljima i da urade sve, da i viada ne bi popustila nista. Navodio sam najjace razloge, zbog kojih se ne smiju praviti nikakvi ustupci, a to su: jer je papa Antikrst, a protivnici su neprijatelji bozji, za volju kojih se ne smije uciniti nista, jer ce se izazvati time bezbrojna i neduhovna srdzba i ras-cijepi posvuda: jer ce se time na siroko otvoriti vra-ta svima papistickim strahotama; jer se neprijatelji
    34)	Ulenberger, Vita Flacii, str. 376.: »A fide dignis familiaribus Lutheri audire memini, tamquam genti sui hominem, illum (Flacium) summo loco hab habuisse, hunc fore ominatus, in quem se vita functo spes inclinata re-ciunberet«. Sravni Preger, knj. I. str. 35. : »Pun brige trazio je ostarjeli Luther naokolo ljude, koji bi duhom i od-lucnoscu preuzeli zastavu iz njegovih ruku. Vlacic je tada bio njegova nada.«
98