koji govori o velikom planu Krstovom. »Isto su se tako slozili svi velmoze (comitati), koliko ih ima ,s ove strane Dunava, mnoge tisuce njih, i poslali su ñama (t. j. njemu), sa molbom da dodemo do njih i da budemo i njihov vod (governatore), obe-cavajuci mi svoje zivote, zajedno sa cijelom svojom imovinom, jer u cijeloj kraljevini Ugarskoj nema ni jednog gospodina koji bi mogao da se odupre per-fidnom Turcinu, osim gospodina transilvanskog voj-vode«. Izgleda da je Krsto pomisljao na neki spo-razum sa Zapoljom, na osnovu kojega bi oni podi-jehli kraljevinu Ugarsku. Mozda je mislio da ce tako ojacan, na istaknutom polozaju vojnog zapovjed-nika moci nametnuti svoju volju stalezima i izdici se iznad njih. On se vec nametnuo na saboru u Ko-privnici, i sad se podpisuje kao »zastitnik i brani-telj kraljevine Slavonije« (tutor protetorque regni Sclavoniae). Ako dobije na svoju stranu pomoc madzarskih magnata izmedu Drave i Dunava, mozda ce mu uspjeti da u Hrvatskoj postane i nesto vise od baña. Venecija je vec savjetovala Hrvatima da stvore nezavisnu drzavu i stupe u savez sa njom. Sada Krsto moli svoga venecijanskog prijatelja da nade nekoga koji ce obavjestiti Senat o tome nje-govom novom polozaju.
    Feudalni gospodari u Hrvatskoj u cjelini ipak nisu pomisljali da stvore i ojacaju centralnu vlast u Hrvatskoj. Centralna vlast bi krsila njihovu, oduzi-mala bi od njihovog vlasnistva. Oni su mislili da za-stite to svoje vlasnistvo do kraja, i sto ce kralj biti dalje, to ce njima manje da smeta. Oni nisu osjecali da ce onaj proces centralizacije koji se na zapadu vec vrsi doci do srednje Evrope i do njih. I da ce tada, kad centralna vlast ojaca, ona biti u Becu, a ne u Zagrebu. Sto pedeset godina kasnije, kad je centralna vlast u Becu bila vec dovoljno jaka, po-kusaj Zrinjskih da stvore centralnu vlast u Hrvatskoj i da oni budu njezini nosioci nije vise mogao da
46