tenberg, nego u Bazel. Vlacic tako ne odlazi na sje-^er prema Wittenbergu, nego se upucuje na jugo-zapad, prema Bazelu.
    1539—1540. Vlacic je u Bazelu. Zwingli je mrtav, ali je Bazel uvijek neprijateljski raspolozen prema Lutheru. To je humanisticki grad, Erazmo Rotterdamski je tu dugo boravio, njegov dak Myco-nius i nekadasnji Erazmov najblizi prijatelj Simon Grynàus, filozof i humanista, vode protestansku lini ju Svajcarske. Grynáus je profesor teologi je. On i Myconius ce biti stilizatori bazelske konfesije. Sa preporukom augsburskog superintedenta, njihovog covjeka, dolazi Vlacic kod Grynàusa. I Grynàus uzi-ma k sebi u kuéu mladog nepoznatog putnika, koji dolazi sa kvamerske obale. Sjecajuci se toga, pise Vlacic trideset godina kasnije: »Grynàus me ne bi bio mogao sa vise ljubavi da primi ni da je bio moj tjelesni otac«.13) U kuci Grynàusa i na sveucilistu Vlacic uci jezike, osobito grcki i hebrejski, jer samo tako moze da prodre do izvora biblije. Grcki nepra-vilni glagoli i hebrejsko pismo mogu biti odlicno sredstvo za vjezbanje. Ali nisu mogli da ispune Vla-ciceve potrebe za jacim i bujnijim unutrasnjim zi-votom. Osjeca se usamljen, potisten je. Napusta Bazel. Odlazi u Tiibingen. Tamo je profesor Istranin i Hrvat Grbac (Garbitius).
    1540.	dolazi Vlacic u Tiibingen. Grbac je tu profesor na novoosnovanom sveucilistu. Sa njime moze Vlacic da govori hrvatski i talijanski, mogu da se sjecaju Istre, smokava, vinograda, lijepih proljeca, suma maslina na buri i siromasnih malih kuca u br-dovitim predjelima istocne Istre. Oko petnaest godina stariji Grbac (ne zna se ni godina ni mjesto nje-
    13)	Flacius, Narratio actionum et certaminum, pisana 1568. za senat u Strassburgu. Svi nasi citati bit ce prema njemackom tekstu (prijevodu) ove Vlaciceve autobiogra-fije, objavljenom u Twestenovoj knjizi.
56