posvetio. Jer njegova pobjeda u ovoj borbi, njegovi ostri i logicni razlozi, neustrasivost i postojanost, njegovo znanje i vjestina da ga u spisima pokazuje, ucinili su od mladog Istranina najpopularnijeg nje-mackog protestantskog teologa.
    U borbi koju je vodio Vlacic je riskirao sve. 2i-vot mu je visio o tankoj niti. Od sad on ce biti obi-ljezen ne samo kao nepopustljiv teolog nego i kao buntovnik. U borbi je morao da dirne licnosti u Wit-tenbergu i to mu Nijemci nisu nikad vise oprostili. Protestantizam je velika njemacka kulturna teko-vina. Taj protestantizam spasavao je u najtezim damma jedan Hrvat. Moie biti da ga je taj Hrvat bas spasio. »Zar nije car trazio da se protestanti pokore tridentinskom koncilu, i zar ne bi car zakljucke trin-dentinskoga koncila bio sproveo oruzanom rukom, posto je slomio prvi otpor, i ako zna sa kakvim us-pjehom? Ima slucajeva gdje je dovoljno nesto malo, pa da brod potone ili da ostane na vodi; u takvim polozajima drustva, velika je stvar ako se nade co-vjek takve cvrstine, takve odlucnosti, i takve bezob-zirnosti, kakav je bio Vlacic«48). Ali bas to, da je on, Hrvat, spasavao i valjda spasio njemacki protestantizam, bit ce zivotna tragika Vlaciceva.
2.	POVJESNI RADOVI.
    U svojoj dvofrontovskoj borbi Vlacic je nepre-stano radio, trazio historijske dokaze i razloge, pre-listavao arhive i biblioteke i tako nakupio materijala vise no ijedan protestant prije njega. Promjena u polozaju protestanata u Njemackoj nije znacila defi-nitivno otklanjanje vjecite opasnosti od Rima. Ta je opasnost ostala sada i dalje. Na drugoj strani, nova crkva nije imala ni svoju dogmatiku sistematski raz-radenu. Sporovi, sukobi i kolokvijumi su bili svako-
48) Twestenov sud o Vlacicu, str. 11.
119