skoj liniji, priznajuci samo katolicku crkvu. Hrvat-sko plemstvo je tada htjelo biti na drugoj liniji, nego sto je bilo madarsko. Braneci se od protestantskih Madara, Hrvati su se sve vise pripijali uz katolicki Bec i katolicki Rim. Ova orijentacija je olaksana ti-me, sto su Bec i Rim ostali cetiri sto godina u traj-nom savezu.
    Ipak sami protureformatorski zakoni hrvatsko-ga sabora nisu morali mnogo znaciti. Na imanjima Zrinskih oni uopce nisu postivani. Feudalci su ne-prestano jaci od cèntralne vlasti. To je period vre-mena, kad su dva bana Draskovica (Juraj i Ivan), a ni jedan Zrinski. Zavisna od Beca vojno i novcano, Hrvatska je mogia da ima kao bana samo onoga koji ce biti u volji nepomirljivom katolickom bec-kom dvoru. Dok su protestanti, Zrinski nisu mogli vise da budu banovi i vojni zapovjednici. Radi ban-skog polozaja napustio je (1623) protestantizam Gju-ro Zrinski mladi (IV.), sin velikog protestanta Gjure Zrinskog starijeg. »Posto je Gjuro mladi jur od god. 1622. postao banom hrvatskim, to je sigurno bas ta okolnost na nj uplivala u pogledu vjerskoga obrata, jer mu zakoni nase kraljevine nisu dozvoljavali, da kao protestant obnasa bansku cast«.90) Kao kon-vertita ovaj Zrinski je progonio protestante i for-sirao katolicizam. Ipak nije uspio da pridobije za ka-tolicizam svoju zenu, koja je i dalje ostala prote-stanka i djecu odgajala u protestantskom duhu. Da je u Zrinskima ostao protestantski duh i onda, kad su postali politicki katolici (radi mjesta i polozaja), vidi se jasno iz govora bana Nikole Zrinskog na sa-boru u Pozunu (1659), brata Petra Zrinskog, koji ce samo dvanajest godina kasnije na antihabsbur-skoj protestantskoj liniji svrsiti jadno u Beckom No-vom mjestu. Nikola Zrinski je kazao:91)
    90)	Bucar, isto djelo, str. 40.
   B1) Bucar, isto djelo, str. 61—62, po madarskom izvoru.
196