me kako je covjek dosao do pojma Boga i spoznaje Boga, ni Vlacic ne moze da dà nista novo.
    Bog je njemu kao i Platonu, kao i mnogim dru-gim ucenjacima »uzrok i izvor svega dobroga«. Na tn Platonovu misao vraca se Vlacic vrlo cesto: »Patri -bus satis erat notum, quod Deus non tantum vera ac permanens essentia; sed et omnium essentiarum et existentium rerum causa, seu creator esset«.59)
    Taj nepoznati tvorac svega, koga covjek ne moze da dokuci konkretizira se u Isusu. Isus i Bog su jedno. Ali sa time nije rijeseno pitanje, kako se moze prici Bogu, saznati nesto o njemu, spoznati ga i dozivjeti. Covjek naslucuje Boga iz onoga, sto je Bog stvorio, iz harmonije u Kozmosu, moze da ga nasluti i razmisljanjem, kako su ga naslucivali anticki filo-zofi. Ali samo razmisljanje nije danasnjem pokva-renom covjeku dovoljno za spoznaju Boga. Tako Bog ostaje neprestano za covjeka iza zavjese i covjek moze da ga upozna tek onda kad Bog to hoce. Ljudima se Bog javlja preko rijeci svoje, ne objav-ljujuci se nikad potpuno. Rijec Bozja to je sveto pismo, u kome se Bog prilagodio covjeku, objavlju-juci svoju volju na nacin covjeku razumljiv. Sveto pismo je volja, zakon, zahtjev i propis bozji. To je istovremeno i ugovor izmedu Boga i covjeka, preñada su obje strane nejednaki ugovomici: Bog je su-dac, covjek je grijesnik. Obje strane pristaju na taj ugovomi odnos, na savez, ali treba im za to posred-nik. Posrednik je Isus. Obveze su uzajamne. Simboli i znakovi saveza su vecera kruha i vina (Sakrament pricesti). U slucaju da covjek prekrsi ugovor, nastupaju kazne. Savez je zakljucen do kraja zivota.
   59 ) »Ocima je bilo sasvim jasno, da Bog nije samo prava i stalna sustina, nego da je on uzrok ili tvorac svih sustina i svih postojecih stvari«.
136