Manjih historijskih radova ima Vlacic vise. Me-du njima je vec spomenuta knjiga o prenosu rimskog carstva na Nijemce, (latinsko izdanje 1566., njema-cko 1567.), kojom Vlacic dokazuje, da su Nijemci rimsko carstvo zauzeli silom, a nije im ga papa ni poklonio, ni povjerio. I tu je Vlacic na oko 300 strana pokupio originalne dokumente o ratnom pravu Ni-jemaca. Ali vise od tih dokaza za nas je znacajan predgovor u toj knjizi. Taj predgovor uz njemacko izdanje knjige, je ujedno i Vlaciceva pretstavka caru Maksimilijanu sa kojom trazi sazivanje smoda da bi raspravio o njegovoj stvari. U toj pretstavci ocituje se na nedvojben nacin karakter Vlacicev, njegov ja-san, odrjesit, odlucan stav, njegova otvorenost, da-leka od svakog uvijanja. Vise nego sto moli Vlacic tu zahtijeva, i svoje pravo on reducira od duznosti vladalaca, kakve bi one trebale biti. Njegova molba i ovdje posta je protest i optuzba i on caru govori na-cinom, na koji nije govorio ni jedan drugi prote-stantski teolog.
    Pred kraj zivota (1571.) Vlacic je izdao prvi put najstariji knjizevni spomenik njemaèki Otfridi evangeliorum liber, u pjesmi na staro njemackom jeziku prikazan zivot Isusov prema evandelu, od re-dovnika Otfrida od Weissenburga. Dokumenat je znacajan, jer potice iz 9 vijeka. Vlacic ili njegovi sa-radnici su ga pronasli pri trazenju originalnih do-kumenata za crkvenu povijest. I u predgovoru ovo-me izdanju dolazi opet do sadrzaja sudbina Vlaciceva. Vlacic Hrvat, proganjan kao uljez i tudinac, iz-daje ovaj knjizevni spomenik njemacki da izrazi svo-ju zahvalnost njemackom narodu, sto mu je taj na-rod dao pravu vjeru, ukazao gostoprimstvo, dao ze-nu, i sto je tu imao 17 djece (do tada), od kojih je vec 9 mrtvo. Vlacic se divi snazi njemackog nacio-nalizma, govori protiv zavodenja talijanskih, spa-njolskih, rimskih stvari i obióaja uzdize i hvali Nijemce, koji vec dvije hiljade godina èive na istoj zem-
128