gova rodenja) bio je lingvist i humanist. Dosao je u Njemacku 20 godina prije Vlacica, na studije po na-govoru Istrana, trgovaca u Numbergu, »jer u domo-vini nije bilo skola a i ne mogu se osnovati zbog ce-stih provala Turaka«. (Kòrbler, Rad 145, str. 34.). Grbac je ucio u Wittenbergu, bio je Melanchtonov dak (1534.), postao tu magister artium, i odmah za-tim predavac grcke knjizevnosti na sveucilistu. Grbac je tada bio protestant, jer inace ne bi mogao biti ni promoviran ni predavati u Wittenbergu. Vrlo brzo poshje toga postao je redovni profesor grckog jezika u Tiibingenu (1537.). Za vrijeme boravka u Wittenbergu Grbac je cesto dolazio u kontakt sa Lutherom. On je luteran i za vrijeme boravka Vlaéiéeva kod njega i poslije. Blag i neborbene prirode, radin i po-vucen, pisac grckih i latinskih stihova, Grbac nije uzeo ucesca u borbama za konstituisanje nove crkve, kojima se kraj nije mogao predvidjeti. Ali pedagog i linguist, metodièan i strog u savladivanju materije, Grbac je mogao samo povoljno da utice na svoga novoga zemljaka. Grbac je tad bio vec drugi put oèenjen, imao je sigumu egzistenciju (sacuvao ju je tako do smrti 1559), ostajuci preko dvadeset godina za katedrom u Tiibingenu. Ako je Vlacica privlacila ucenost njegovog zemljaka i osjecanje zajednice u tudem svijetu, Grbceva priroda nije mogia dugo da ga tu zadrzi. Konformista, druzeljubiv i lijeporijeciv, Grbac je bio sav zadovoljan sa svojim polozajem i svojom sudbinom. on je bio sav zaljubljen u klasicare grcke u ljepotu rijeci i moraine sentencije i smatrao je, slicno kao i Erazmo, borbu izmedu Wittenberga i Rima necim vanjskim, politickim, u cemu je bolje ne sudjelovati. Buzeéanin ili Cic, Grbac je prema impe-tuoznoj, ostroj, mornarskoj naravi Vlacicevoj pret-stavljao tip pecalbara, koji je postigao svoj cilj i sje-dinivsi korisno s krasnim zelio samo da zi vi u miru, da ide na prijateljske vecere i da ih sam prireduje i da pedantno drzi predavanja ne propustivsi nikad ni
57