VI. O protestcmtizmu, narocito hrvatskom
    Krscanska crkva ni je ni u pocetku bila jedin-stvena. Ona je pokusala da stvori jedinstvo tek posto je postala drzavna crkva, i posto je stvaranjem istocnog rimskog carstva nastala opasnost da se organizira i jedna mocna istocna crkva. Jedinstvo crkveno koje je vladalo do raskola u 11. stoljecu je ipak bilo samo prividno. Istocna crkva pod carigrad-skim patrijarhom tijesno se svezala uz grcki jezik i bizantijsko carstvo i zivjela kroz nekoliko vijekova za seobe naroda u relativnom miru, onda kad je zapad sav bio uzdrman provalom barbara. Istocna crkva razvijala je vec tada razlicit kult od zapadno-ga i njezino ucenje je bilo razlicito. Kad je 1054. papa Lav IX. ekskomunicirao carigradskog patrijarha Mihaila zbog optuzaba koje je ovaj podigao protiv pape i rimske crkve, a carigradski patrijarh zatvorio u Carigradu crkve sa latinskim obredom i brisao papú iz diptiha (dvostruka tabla za sklapanje na ko-joj su imena onih za koje se govori molitva), ni je se mnogo promijenilo od stvarnoga stanja, koje je i prije postojalo. Svi pokusaji vrseni kroz devet sto godina da dode opet bar do formalnog jedinstva za-padne i istocne crkve, ostali su bez uspjeha83).
    ä3) F. Kattenbusch, Orientalische Kirche, Realency-clopaedie für protestantische Theologie und Kirche, sve-zak 14, str. 39—442.
178