Preger (knj. II. str. 250) koji navodi ovaj slucaj misli da je drzanje Vlacicevo u ovom slucaju bilo partizansko. Preger objasnjava to time, da je Vlacic sutio, jer je njegova mrznja protiv onih »junkera«, koji tiraniziraju crkvu tako jaka, da ne moze da sudi objektivno, kako su sudili o tome sporu Vlacicevi prijatelji Nijemci. »On je tu Slaven«, kaze Preger, i valjda pri tome misli na onu anarhisticku crtu Sla-vena, koje se u Evropi boje i koja im uvijek izgleda opasna, za to sto je taj slavenski anarhizam aktivi-sticki. U svakom slucaju i ovaj primjer ilustrira hrvatstvo Vlacicevo, ali jos vise njegovo plebejstvo. On je svuda i dosljedno protivan politickoj vlasti, kad ta vlast hoce da namece Ijudima duhovne orijenta-cije. Politicka vlast je zato tu da stvara red, da se brine za sigurnost, blagostanje i prosvecenost, a ne da stvara ideologi je i da progoni protivnike svojih ideologija.
    Vlacicevo protjerivanje iz Jene je takoder po-sljedica njegovog sukoba sa svjetovnom vlascu, u ovom slucaju sa knezom u Weimaru. Cijela druga polovica 1561. godine ispunjena je odlucnom borbom Vlacica protiv dvora. Vlacic vec vidi da ce njegova i njegove prijatelje izbaciti i obzire se za mjesto. Ali prije trazi mjesta za druge nego za sebe. Gallu pre-poruca Musaeusa, kasnijeg protivnika. Vlacic pise: »Gledaj ako mozes da ga tamo (u Augs-burgu) smjestis. Oni misle da nigdje ne mozemo da nademo mjesto. Zato nas toliko gaze«. Polovinom 1561. upucuju Vlacic i dva Vlaciceva druga pismo vojvodi. Vodi Vlacic, i on, kao najjaci izmedu njih i najbolji pisac, sigumo sastavlja njiho-ve podneske. U tome pismu obiljezeno je Vlacicevo misljenje o odnosu crkve prema politickoj vlasti:
         »Crkva je carstvo bozje, ne ljudsko. Bog za-povijeda da se dogada ono sto ljudi zabranjuju. Svjetovna vlast nema moci da zabrani ono sto Bog zapovjeda i pravi ucitelji ne mogu u toj
165