kasnije zivjeti i Vlaciéev sin Esaja kao student libe-ralium artium. Nije jasno da li je to isti Esaja ili Oj-sija koji je 1574. poludio. Magdalena ce zivjeti samo cetiri godine poslije Vlacica. Najvise ce se procuti Vlacicev sin Matija, kasnije profesor prirodnih nauka i logike (1579) u Rostocku, kasnije i medicine (1581). Njegovo medicinsko djelo Commentariorum phisicorum de vita et morte, Libri 4, dozivjet ce dva izdanja, prvo 1584, drugo 1616. izlazi poslije njegove smrti. Izgleda prema tome da je djelo bilo cjenjeno.
    U svom buraom i relativno kratkom zivotu Vla-cié je proveo prvih 16 godina na Labinstini u Istri, nekoliko godina u Veneciji, po jednu godinu u Bazelu i Tubingenu, nesto vise od sedam godina u malom Wittenbergu, oko sedam godina u Magdenbugu, cetili godine u Jeni, pet godina u Regensburgu, nekoliko mjeseci u Antwerpenu, pet godina u Strassbur-gu, dvije godine u Frankfurtu na Majni i nekoliko ostalih godina na lutanju uzduz i poprijeko cijele Njemacke, od Regensburga do Hamburga, od Alsa-cije do Sleske, izmedu Labe, Dunava, Rajne i Majne. U mnogim svecanim dvoranama gledali su njemaéki teolozi i njemacko plemstvo njegovo mrsavo, ostro, iabinsko lice i slusali njegov slab glas i njegov brz, odlucan uvjerljiv govor. Govorio je sa katedre u Wittenbergu i u Jeni, diskutirao je u svecanoj sali wei-marskog zamka. A vise nego sto je govorio, Vlacic je pisao. Rsao je toliko mnogo, da vjerojatno nikad jedan covjek nije procitao sve ono sto je on napisao i tiskao.
     Prodao je svoj posjed na Labinstini, u dva puta. Jedanput je sam tamo putovao (1563), drugi put je tamo slao jednoga od svojih sinova (1569. ili 1570.). Pojeo je svoju djedovinu, pojeo je svoju ustedevinu i umro ostavljen i u siromastvu. Njegov zivot je bila neka uzasna neprekidna groznica borbe i rada i umro je u toj napetosti nesavladan, boreci se i ra-deci. »U cjelini siromastvo, jad i borba pratili su ga
85